Prilagodba na tijesnu kožu....
subota, 31.03.2007.
Ovo sam dobila na mail, i morala podijeliti s Vama....
MOJIM PRIJATELJICAMA
Mlada supruga je sjela na fotelju jednog vrelog, vlažnog dana , pijući
ledeni čaj, u posjeti svojoj majci. Dok su pričale o životu, o braku, o
odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi, majka je zamišljeno
prodrmala kockice leda u čaši i onda jasno i trezveno pogledala svoju
kćerku.
''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listici čaja
polako smirivali na dnu šalice. "One će ti biti sve važnije, kako budeš
postajala starija. Koliko god budeš voljela svog muža, koliko god budeš
voljela svoju djecu, one će ti biti potrebne. Sjeti se da povremeno
odeš
negdje sa njima, da radiš nešto s njima. I zapamti da tvoje
prijateljice
nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kćeri i ostali tvoji
rođaci. Bit će ti potrebne druge zene. Ženama su uvijek potrebne druge
žene."
"Kakav blesav savjet", pomislila je mlada zena. "Zar se nisam upravo
vjenčala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova? Za ime Boga ja
sam
udata žena, odrasla, nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne
prijateljice! Moj muž i obitelj koju ćemo mi stvoriti će svakako biti
sve
što mi je potrebno da moj život učinim smislenim.
Ali ona je,nasreću,poslušala svoju majku; nastavila je održavati kontakt sa
svojim
prijateljicama sve više svake godine...
Kako su godine prolazile, jedna za drugom, ona je polako počela
shvaćati da
je njena mama ustvari znala
točno što je pričala. Kako vrijeme i priroda stvaraju promjene i
misterije u
životu svake zene, prijateljice ostaju oslonac za nju.
Nakon 40-ak godina življenja u ovom svijetu evo sto je naučila:
Vrijeme prolazi.
Životse dešava.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dodju i prodju.
Roditelji umru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od
tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti tu kad je
potrebna.
Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad budeš morala hodati
sama,
tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta navijajući za tebe,
moleći
se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući u tvoje ime i čekajuci
te na
kraju puta širom otvorenih ruku. Nekada će one cak i prekršiti pravila
i
hodati pored tebe. Ili će uletjeti i iznijeti te sa puta. Moje
prijateljice
blagoslove moj život!
Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih ni ja. Kad smo započele ovu
avanturu
zvanu ženskost, nismo imale pojma o nevjerovatnim radostima i tugama
koje su
nas čekale. Niti smo znale koliko ćemo biti potrebne jedna drugoj.
Svakog
dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.
Pročitaj ovu poruku ženama koje čine da tvoj život funkcionira. Ja
sam to
upravo učinila.
