Prilagodba na tijesnu kožu....
utorak, 30.01.2007.
Moja jube daleka...
Prijatelj je riječ koja ne bi trebala postojati u našem jeziku...preobična je,zvuči otrcano i bez težine...svatko svakog danas tako zove.....
JA imam moju Ivanu...moj šareni svijet tamo daleko,a opet u meni.....moju daleku,a nastanjenu u meni, moju pozitivu i negativu, odraz moje prošlosti i sadašnjosti, slutnju moje budućnosti....
Bile smo djeca kad su nam se oči prvi put srele....imale smo jedva 14 godina i planirale osvojiti svijet....
Svih ovih godina nadjačavali su nam se osmjesi i miješale suze istovremeno....bile smo tu i tamo, jedna drugoj i problem i rješenje, ono što se kod nas naziva Najbolje prijateljice....
Danas smo žene u svojoj 30-oj, iako to baš ne prevaljujemo preko usta.....danas nam se osmjesi mješaju sa željama, suze su se prorijedile...dogodio nam se život....
I zapravo kad promislim- jesmo osvojile svijet....onaj naš vlastiti....
ona je tamo daleko u južnim krajevima svijeta gdje je uvijek toplo i raznoliko....a ja još uvijek trpim okove malog mista u kojem živim.....iako plivam bez leptirića... uzdignute glave...
ja sam žena koja voli i poznaje ljubav, ja sam osvojila neke moje svjetove, i imam nju...moju Ivanu....ono što vam ne mogu opisati rječima....jer po meni riječ prijatelj je ništa za sve ono što ona jest.....neka vas stigne moj blagoslov kad vam poželim tako nešto na ovozemaljskom putovanju (jube,volin te....)...
