|
|
Što je AIDS (SIDA)?
Sindrom stečene imunodeficijencije (Acquired Immuno Deficiency Syndrome) je kronična neizlječiva bolest uzrokovana virusom HIV-a (humana imunodeficijencija). Biti HIV pozitivan nije isto što i imati AIDS; to znači da su antitijela virusa otkrivena u krvotoku. Mnogi ljudi zaraženi HIV-om ne obolijevaju godinama, ali mogu prenositi virus.
Vremenom HIV narušava imunitet, čineći tijelo osjetljivijim na razne bolesti. Osobi zaraženoj HIV-om postavlja se dijagnoza AIDS-a tijekom posljednje faze infekcije tim virusom (javlja se otprilike 10-11 godina nakon početne infekcije), kad se uočava sve više simptoma i tada infekcija može dobiti naziv AIDS.
Godine 1993. je Centar za kontrolu bolesti (CDC – Center for Disease Control and Prevention) definirao AIDS kao postojanje HIV-infekcije dokazane pozitivnim HIV-protutijelima plus najmanje jedno od sljedećeg:
- razvoj oportunističkih infekcija (poput PCP- Pneumocystis carinii pneumonia) i
- broj CD4 limfocita od 200 ili manje (normalno je od 600 do 1000).
Kad se razvije AIDS, organizam već značajno propada te ga napadaju mikroorganizmi na koje se inače ne bi razvila infekcija. Znakovi i simptomi tih oportunističkih infekcija su:
* profuzna noćna znojenja,
* tresavice ili groznice veće od 37,7 C tijekom nekoliko tjedana,
* suhi kašalj i gubitak daha,
* kronični proljevi,
* bijele mrlje ili neobične promjene na jeziku i ustima,
* glavobolje,
* zamagljen vid, i
* gubitak na težini.
Ako je osoba zaražena HIV-om, veća je šansa razvoja pojedinih tumora – Kaposi sarkoma, limfoma i drugih.
HIV se prenosi razmjenom određenih tjelesnih tekućina - krvi, vaginalnog sekreta, sperme. Zato što virus HIV-a živi u ovim tekućinama, većina se ljudi zarazi.
Virus HIV-a živi u tjelesnim tekućinama i prenosi se kada te tekućine prodru u krvotok:
* nezaštićenim seksom (vaginalnim, analnim ili oralnim) sa zaraženom osobom,
* zajedničkom upotrebom igala ili šprica (prilikom ubrizgavanja droge) sa zaraženom osobom,
* trudnoćom, rođenjem ili, ponekad, dojenjem, kada je majka zaražena HIV-om.
Da biste se zarazili, HIV mora prodrijeti u vaš krvotok. Ako imate spolni odnos, te krv, sperma (uključujući i sjemenu tekućinu) ili vaginalni sekret vašeg partnera dođu u dodir s malom ogrebotinom u tkivu vaše vagine, anusa ili usta, postoji rizik da se zarazite.
Tu su i dodatne tekućine s kojima u kontakt stupaju tek zdravstveni radnici pa se putem njih mogu zaraziti:
* tekućina koja okružuje mozak i leđnu moždinu (cerebrospinalna tekućina),
* tekućina koja okružuje zglobove (sinovijalna tekućina),
* tekućina koja okružuje nerođeno dijete (amnionska tekućina u kojoj se nalazi fetus).
Kako se ne možete zaraziti HIV-om:
Zaraziti se ne možete poljupcem, grljenjem, dodirom, kihanjem, kašljanjem, bavljenjem sportom, korištenjem iste posteljine ili pribora za jelo te zajedničkog WC-a. Ne postoje zabilježeni slučajevi prenošenja zaraze pljuvačkom, znojem ili suzama. Štoviše, ni komarci, stjenice ili drugi insekti ne prenose HIV.
Još uvijek ne postoji lijek za AIDS. Za sada ne postoji ni cjepivo.
Postoje lijekovi koji mogu usporiti virus HIV-a i narušavanje imuniteta, ali ne postoji način da se HIV izbaci iz vašeg tijela. Postoje i lijekovi koji mogu spriječiti ili liječiti neke oportunističke infekcije od kojih obolijevaju ljudi zaraženi HIV-om/AIDS-om.
Ne postoji način da se HIV izbaci iz vašeg tijela
Trenutno najuspješniji tretman predstavljaju kombinirane ili koktel-terapije, u kojima pacijenti zaraženi HIV-om uzimaju kombinaciju lijekova kao što su antiviralni inhibitori.
Problem vezan uz ove lijekove je što su izrazito skupi, te nedostupni većini ljudi, posebice u zemljama u razvoju. HIV je također virus koji se neprestano mijenja i, ako se propusti dio terapije, zaražene osobe mogu postati imune na lijekove koje uzimaju, što smanjuje mogućnosti budućih tretmana. Još jedan problem predstavlja činjenica da je većina ovih lijekova vrlo toksična. U najboljem slučaju neugodni su za uzimanje, ali mogu izazvati i drastičnije nuspojave, kao što su srčana oboljenja ili prestanak rada bubrega.
AIDS ne pravi razliku. Ako imate nezaštićen spolni odnos ili dijelite iglu i špricu, riskirate zarazu HIV-om.
Koji su rani simptomi infekcije HIV-om?
Većina ljudi nema nikakve simptome kad se zaraze sa HIV-om, no unutar mjesec ili dva od izlaganja virusu, mogu se javiti simptomi nalik na gripu, a to su:
* groznica,
* glavobolja,
* umor,
* povećani limfni čvorovi (na vratu i u preponama).
Ovi simptomi obično nestanu unutar jednog tjedna do mjesec dana i često ih se zamjenjuje s bilo kojom drugom virusnom infekcijom. Tijekom ovog razdoblja, zaražene osobe su ekstremno infektivne, a HIV je prisutan u velikim količinama u genitalnim tekućinama. Ozbiljniji simptomi se ne moraju pojaviti niti unutar deset ili više godina (u odraslih) ili dvije godine u djece rođene s HIV-infekcijom. Za vrijeme ove asimptomatske faze, virus se aktivno umnaža i ubija stanice imunološkog sustava, a to se najbolje očituje padom broja tzv. CD4 pozitivnih T limfocita – stanica ključnih za normalno imunološko funkcioniranje organizma.
Kako se opće stanje organizma pogoršava, javljaju se simptomi koje većina zaraženih osoba dobije prije nego li se razvije AIDS. To su:
* gubitak energije,
* gubitak težine,
* česta znojenja i groznice,
* česte gljivične infekcije (oralne ili vaginalne),
* česti osipi i ljuskava koža,
* upalna bolest zdjelice u žena koja ne odgovara na liječenje,
* kratkotrajni gubitak pamćenja.
Moguće su i teške herpes-infekcije u vidu herpes-zostera. Djeca sporije rastu ili su često bolesna.
Zaražena osoba, dakle, može biti bez simptoma u razdoblju od osam do devet godina, ali se virus za to vrijeme replicira i registrira se pad u broju CD4 limfocita. Konačno se razviju simptomi kao:
* otečeni limfni čvorovi - često prvi znak infekcije HIV-om,
* proljev,
* pad na težini,
* groznica,
* kašalj i gubitak daha.
Simptomi HIV-infekcije u djece
HIV-pozitivna djeca teško dobivaju na težini i sporo rastu. Kako bolest napreduje, mogu razviti poteškoće sa hodanjem ili usporen mentalni razvoj pa čak razviti i cerebralnu paralizu. Djeca su također podložnija oportunističkim infekcijama kao i odrasli te mogu dobiti teške oblike inače normalnih dječjih infekcija.
Nije važno tko ste, već što radite
Jednostavna je činjenica da je od deset osoba, svaka šesta zaražena HIV-om prošle godine, bila mlađa od dvadeset pet godina. Virus ne razlikuje boju kože, vjeru, seksualnu orijentaciju (iako su neke skupine rizičnije) ili ekonomski status. Nije važno ni što osjećate prema osobi s kojom ste. Hoćete li biti zaraženi HIV-om ne ovisi o tome tko ste, već što radite.
Danas je u svijetu zaraženo više od 36 milijuna ljudi (prema SZO, brojka je prešla 39 milijuna zaraženih), od čega 50 posto djece i mladih. Što se tiče geografske rasprostranjenosti, najviše oboljelih i zaraženih živi u Africi.
*DJECA I HIV*
Tijekom 2004. godine, otprilike 640.000 djece starosti ispod 15 godina zaraženo je HIV-om. Velika većina njih (više od 90%, prema statistikama iz 2003.) zarazila se preko majke.
S majke na dijete, HIV se može prenijeti tijekom trudnoće, trudova, poroda ili, nakon rođenja, dojenjem. Među zaraženom djecom koja nisu dojena, oko dvije trećine slučajeva zaraze preko majke dogodilo se oko poroda, a ostatak u toku trudnoće
Na kraju 2003. godine na svijetu je živjelo oko 15 milijuna zaražene djece mlađe od 18 godina, koja su zbog AIDS-a izgubila oba roditelja.
Djeca se također mogu zaraziti primajući zaraženu krv prilikom transfuzije, korištenjem kontaminiranih igala i šprica i putem seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja.
Od početka pandemije, više od pet milijuna djece zaraženo je HIV-om, 90% njih rođeno je u Africi. Međutim, broj zaražene djece u Centralnoj Aziji, Istočnoj Europi i Sjeveroistočnoj Aziji, u porastu je.
Infekcija HIV-om značajan je čimbenik dječjih bolesti i smrtnosti. U zemljama u razvoju prijeti da poništenjem svih pozitivnih pomaka u poboljšanju stope preživljavanja i smanjenja bolesti u djece, postignutih u zadnjih nekoliko desetljeća.
Djeca zaražena HIV-om pate od istih uobičajenih dječjih bolesti kao i njihovi nezaraženi vršnjaci. Iste su bolesti kod njih češće, duže traju i lošije reagiraju na uobičajeno liječenje. U uznapredovaloj fazi HIV infekcije, javljaju se i oportunističke infekcije.
U zemljama u razvoju s niskim dohotkom, dijagnoza HIV infekcije djece ispod 15 mjeseci jako ovisi o simptomima i znakovima infekcije zbog slabe dostupnosti specijaliziranih dijagnostičkih testova. U ovim zemljama, mnoga djeca zaražena HIV-om umiru od najobičnijih dječjih bolesti puno prije nego je infkecija uopće prepoznata i prije nego se AIDS razvije.
Prevencija uobičajenih dječjih bolesti kroz adekvatnu procijepljenost, učinkovito tretiranje dječjih bolesti i pothranjenosti i prevencija i rano liječenje oportunističkih infekcija, mogu bitno poboljšati kvalitetu života HIV pozitivne djece. Nadalje, HIV savjetovanja i podrška djeci, njihovim roditeljima i braći/sestrama može značajno povećati kvalitetu života, olakšati patnje i pomoći u snalaženju i suživotu s bolešću.
Dostupnost antiretrovirusnih lijekova (ARV), poznatijih kao visoko aktivna antiretrovirusna terapija (HAART), u razvijenim zemljama čine suživot s HIV infekcijom u djece kroničnom bolešću povezanu s produženim životnim vijekom i boljom kvalitetom života. Dok se dostupnost ARV lijekova u zemljama u razvoju poboljšava, mnoga zaražena djeca neće primiti ARV terapiju, bez obzira na konstantni pad cijena lijekova
Najučinkovitiji način smanjenja broja djece zaražene HIV-om je prevencija zaraze budućih roditelja i planiranje trudnoće, te smanjenje broja neplaniranih trudnoća HIV pozitivnih žena. Među trudnicama već zaraženim HIV-om, potrebno je osigurati preventivni ARV tretman, uključujući i tretman za njihovu bolest, sigurnu praksu rađanja i siguran način hranjenja djeteta, kako bi se umanjio rizik prijenosa HIV-a s majke na dijete.
Kako pomoći u suzbijanju HIV zaraze među djecom?
Multidisciplinarni pristup
Djeca koja žive u obiteljima pogođenim HIV-om, uz niz zdravstvenih problema koji ih pogađaju, pate i od socioekonomskih i psiholoških problema. Mnoga će završiti kao siročad. Isključivo i samo medicinski pristup nije dovoljan kao garancija podrške toj djeci i njihovim obiteljima. Fleksibilni multidisciplinarni modeli skrbi uključuju zajednicu, socijalne radnike, savjetnike, medicinsko osoblje i učitelji – svi su potrebni kako bi se adekvatno odgovorilo na raznolike i specifične potrebe djece koja žive s HIV/AIDS-om i njihove obitelji
Dječja prava
Otprilike 2.2 mijuna djece danas živi s HIV infekcijom. U skladu s UN Konvencijom o pravima djeteta, sva HIV pozitivna djeca moraju imati dostupan liječnički tretman, savjetovanje, obrazovanje, rekreaciju i društvenu podršku i biti zaštićena od bilo kakvog oblika diskriminacije.
Djeca ne bi trebala biti samo pasivni objekti kliničkih i društvenih intervencija. Kako rastu i odrastaju, trebala bi im se pružiti mogućnost preuzimanja aktivne uloge u skrbi o vlastitom zdravlju. Poseban napor potrebno j enapraviti u smjeru omogućavanja djeci da sudjeluju u pitanjima koja ih se izravno tiču, uključujući i HIV – njihova ljudska prava trebaju zaživjeti u praksi.
