|
|
|
|
|
29.06.2007., petak
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Možda bih trebala pojasniti zašto ne pišem duže vrijeme, a onda kad pišem, uglavnom su to neke depresivne stvari. Stvar je u tome što kad mi je dobro i kad nema problema, onda nemam potrebu za pisanjem. Hm... možda bih to trebala promijeniti. S druge strane, kad me nešto uzdrma, onda bih najradije ovom blogu sve istresla što mogu. Iako sam često usamljena, to zapravo ne volim. Iskreno, usamljenik sam koji ipak voli društvo. Ne bilo kakvo, ali... ne volim biti sama... I zato je tu ovaj blog, koji pomaže da u tim tmurnim trenucima, koje ne volim pričati nikome, ja ipak nekome ispričam. I onda se poslije osjećam bolje. Jučer... hm... ...nije bezveze Paul McCartney pjevao: Yesterday All my troubles seemed so far away Now it looks as though they're here to stay Oh, I believe In yesterday Suddenly I'm not half the man I used to be There's a shadow hanging over me Oh, yesterday Came suddenly… Jučer je padala kiša… danas je sunce, ali ja se osjećam lošije. Mrzim kad iz ničega ispadne nešto veliko. Naravno, ako je to veliko jako dobro, onda nam bude super, ali… najčešće nije. Kad kažemo nekome "od muhe praviš slona", najčešće ne mislimo da taj pomisli kako je svijet savršen i kako se ništa loše ne može dogoditi. I onda se tu još nalome ljudi koji sve pogrešno skuže i koji sebi protumače neke stvari totalno suprotno od onoga što ti misliš… i ti onda ispadneš budala. Na svu sreću, samo u svojim očima. Dobro da nam drugi ljudi ipak ne mogu čitati misli. I dobro je da imamo te misli. Ako ništa drugo, bar nam tamo može biti lijepo. A u mislima… tamo mi je savršeno… i nema problema… a on me razumije kao nikada prije. I ponovo imam leptiriće u stomaku… i barem malo, u mislima uživat ću u … hm… da….  I'm breaking free from all these chains I feel the rhythm running through my veins Here alone at night It's a feeling I don't wanna fight. Closer, deeper, burning fever I'm alive - now I'm believing I'm complete, so complete, I'm alive... Ok, back to reality. Barem znate da kad ne pišem dugo da sam dobro.  |
Oni što kažu da tko čeka taj i dočeka, jako se varaju. Nekad netko čeka i čeka i čeka... i samo se načeka.Ja sam tako nešto čekala... i nisam dočekala. Bar ne ono što sam željela. Samo sam se umorila od čekanja. I onda polako kroz sve to pusto čekanje, sve se nekako počinje mijenjati. Jel i ja? Ma ne, mislim da se ljudi zapravo ne mijenjaju. Bar ne previše. Samo uče na greškama pa drugačije reagiraju. A kad čekaš i ništa se ne događa, sve polako zamre. I tvoje želje i nade... i samo čekanje postane dosadno. Onda se okreneš jednog dana i shvatiš da nisi dočekao... al da te više nije briga. Ono što je meni zanimljivo je to da kad nešto želiš, uživaš u tome što želiš. I ne želiš prestati željeti. Ponekad te uhvati panika kad shvatiš da bi mogao to prestati željeti... ali... kad doista prestaneš, zbuniš se kako je to zapravo lako. Dogodi se preko noći. Nije bezveze ono: kako došlo, tako ošlo. I tek tada osjetiš slobodu. Kad te više nije briga. Ravnodušnost oslobađa. I da, osjetiš konačno onaj mir... ali... čovjek je biće koje mora nešto željeti da bi bio sretan... da bi se osjećao ispunjenim. Samo, k jarcu, kad ćemo skratiti ta silna čekanja nečega? Jel može taj proces ići malo brže? Ajde dobro, znam da se na sve mora bar malo čekati, ali ajmo, svemiru, preskoči čekanje! Jer brzo se umaramo. I onda nam se više ne čeka, pa nas pukne ravnodušnost. I onda nam bude dosadno. I na čemu smo onda opet? " The opposite of love is not hate, it’s indifference. The opposite of art is not ugliness, it’s indifference. The opposite of faith is not heresy, it’s indifference. And the opposite of life is not death, it’s indifference. " |
Jučer sam slagala kockice u svoj život nazad, danas idem na teže stvari. Slažem puzzle. :)Ludi biznismen sam danas, bez početka i kraja. Ništa mi nije jasno, sve bih htjela da je, a onda s druge strane, bolje što nije. Komplicirano? Ma kakvi! Komplicirano bi bilo da mi je sve jasno, da želim da mi ništa nije jasno, a da je bolje da nemam pojma o čemu pričam. Ma vratio se onaj ludi Mad na blog (ima link s lijeve strane) i baš me oraspoložio. Nadam se da mi neće zamjeriti što ga zovem ludim, to je ionako kod mene kompliment. Žao mi je što je obrisao svoj stari blog, bilo je puno lijepih stvari. No dobro, nasmijao me već svojim prvim tekstom. I moram priznati, voljela bih znati pisati kao on, staviti na papir misli onako kako mi lupaju u glavu. Al neee, ja uvijek moram tražiti neke "duboke" misli. A dobro, netko mora tražiti i sveti gral. :) Ono što sam htjela ja danas napisati sam zapravo naletila u jednoj knjizi Roberta Fulghuma i jako mi se svidjelo. Kaže da smisao života nije slagalica koja treba biti složena. Ali u pravu je. Nema se što slagati u životu. Ono što trebaš složiti si ti sam. Kad posložiš sve slagalice u sebi, onda možeš početi slagati one u životu. Samo... ja ove svoje još nisam posložila. Još ne znam točno gdje koja pripada. Neke još nisam našla. Pitam se, a što ako sam neku slagalicu izgubila usput? Ili ako je neka slučajno upala u nečiju tuđu sliku? Imam li ja tada pravu slagalicu? I kako uopće mogu znati imam li pravu? Ne mogu... i to je bit svega... sve se može dogoditi... i nikad nećemo saznati jel baš to ono što se zbilja trebalo dogoditi... " I do not believe the meaning of life is a puzzle to be solved. Life is. I am. Anything might happen. And I believe I may invest my life with meaning. The uncertainty is a blessing in disguise. " |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Zvuk tišine... jedini koji imate kad ostanete sami sa osobom duboko u vama... možda onda pronađete odgovore koje niste znali naći jer ste bili izgubljeni među ljudima... Ovaj blog posvećen je takvim trenucima, kada ste daleko od svih... s tišinom oko vas... možda i vama tada padne na pamet neka ludost kao i meni: Želim osvojiti svijet. A onda ću vidjeti što dalje. 
Secrets of life
"Ako nije moguće nekoga potpuno imati, najbolje ga je tada potpuno izgubiti." "Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti." "Umanjimo li svoje Ja, tada može rasti nešto važnije." "... i živi tako da se ne postidiš ni jedne svoje uspomene." "Svatko vidi kako izgledaš, ali ih malo zna ono što jesi." "Nikad nismo toliko sretni, ni toliko nesretni kao što mislimo." "Da su gnjevni pogledi strijelice, svi bi ljudi bili ubojice." "Vjera je sposobnost da se podnese vlastita sumnja." "Razmišljati znači duboko se čuditi." "Kad svi ljudi jednako misle, znači da nitko puno ne razmišlja." "Istina je - zabrinutost ubija ljubav." "Budite realni. Očekujte čuda." "Strah je samo drugo ime za nesposobnost da ovladamo nastajanjem misli." "Imamo jako malo mašte za bol koju nanosimo drugima." "Snovi nikada ne umiru. Umiru samo sanjari." "Imagination is more important than knowledge." |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
