Jučer sam slagala kockice u svoj život nazad, danas idem na teže stvari. Slažem puzzle. :)
Ludi biznismen sam danas, bez početka i kraja. Ništa mi nije jasno, sve bih htjela da je, a onda s druge strane, bolje što nije.
Komplicirano? Ma kakvi! Komplicirano bi bilo da mi je sve jasno, da želim da mi ništa nije jasno, a da je bolje da nemam pojma o čemu pričam.
Ma vratio se onaj ludi Mad na blog (ima link s lijeve strane) i baš me oraspoložio. Nadam se da mi neće zamjeriti što ga zovem ludim, to je ionako kod mene kompliment. Žao mi je što je obrisao svoj stari blog, bilo je puno lijepih stvari. No dobro, nasmijao me već svojim prvim tekstom. I moram priznati, voljela bih znati pisati kao on, staviti na papir misli onako kako mi lupaju u glavu.
Al neee, ja uvijek moram tražiti neke "duboke" misli. A dobro, netko mora tražiti i sveti gral. :)
Ono što sam htjela ja danas napisati sam zapravo naletila u jednoj knjizi Roberta Fulghuma i jako mi se svidjelo. Kaže da smisao života nije slagalica koja treba biti složena. Ali u pravu je. Nema se što slagati u životu. Ono što trebaš složiti si ti sam. Kad posložiš sve slagalice u sebi, onda možeš početi slagati one u životu. Samo... ja ove svoje još nisam posložila. Još ne znam točno gdje koja pripada. Neke još nisam našla.
Pitam se, a što ako sam neku slagalicu izgubila usput? Ili ako je neka slučajno upala u nečiju tuđu sliku? Imam li ja tada pravu slagalicu? I kako uopće mogu znati imam li pravu?
Ne mogu... i to je bit svega... sve se može dogoditi... i nikad nećemo saznati jel baš to ono što se zbilja trebalo dogoditi...
" I do not believe the meaning of life is a puzzle to be solved.
Life is.
I am.
Anything might happen.
And I believe I
may invest my life with meaning.
The uncertainty is a blessing in disguise. "
Post je objavljen 01.06.2007. u 15:04 sati.