|
|
|
|
|
22.10.2004., petak
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Pravo je znanje kad shvatimo da je sve u nama. Jer sve što primamo od vanjskog svijeta tek je prepričana priča. Osluškujmo sebe i pričajmo priču...Ne kužim ja današnje odrasle ( a ja sam kao dijete? ), zašto ne daju djeci da maštaju bez opterećenja? Moja mama je čuvala curicu od susjeda koja je išla u 1. osnovne. I kako današnja djeca znaju sve uz tv i sony play station, tako je i ona. I primjetila sam da je mala patila od nedostatka mašte. Al ozbiljno. Uopće nije znala maštati i stvarati sebi priču koja bi je zabavila. Još od djetinjstva čuvala sam na jednim vratima, već 20 godina poster filma "Mačka iz svemira". Iako već većinu vremena ne živim kod roditelja, oni su taj poster ostavili. Klinka iz 1. osnovne je sa zanimanjem proučavala poster jer sam igrom slučaja nekad imala identičnog mačka kao taj na posteru, a fotografije su bile svuda okolo. Primjetivši sličnost, pitala me kako je to moguće? Kao da sam jedva čekala to pitanje... priča je potekla iz mene kao planinski potok kad pljušte kiše 5 dana. Ubrzo sam joj objasnila da je to isti mačak i da je to mačak iz svemira koji je bio kod mene. A kad je došao, poklonio mi je taj poster, a onda sam ga i slikala pa imam i fotografije. I onda je boravio kod mene 7 godina, pa se morao vratiti na svoj planet. I da dolazi samo po noći, da se vidi neka svjetlost i to je bio on. Slušala me pozorno, iako poprlično sumnjičavo. Nije bila sigurna jel priča istinita, al meni je bilo dovoljno i to što nije bila sigurna ni da nije. S oprezom je pitala moju mamu jel to istina, a moja totalno nemaštovita mama je rekla da je to bajka (izraz gnušanja s moje strane) i još upozoravajući mene kako mala može pričati svojima da ju trujemo lažima. Naravno da se nisam omela i rekla sam da to odrasli ne mogu vidjeti, jer mačak dolazi samo djeci, jer ga odrasli uvijek tjeraju misleći da je obična mačka. Zanimljivo da ona na mene s punih 28 tada, nije gledala kao na odraslu osobu. Pitam se samo zašto, nakon ispričane priče. Moja mama ju je i dalje uvjeravala kako ja izmišljam, a ja sam i dalje tvrdila kako je priča istinita. Curica nije znala što je istina, al joj je barem ostalo ponekad ipak malo uživati u svojoj mašti ... Slijedeći put kad me srela rekla mi je: "Znaš, vidjela sam ja onog mačka, izgleda da je sletio." :) There was a game we used to play We would hit the town on friday night And stay in bed until sunday We used to be so free We were living for the love we had and Living not for reality |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Zvuk tišine... jedini koji imate kad ostanete sami sa osobom duboko u vama... možda onda pronađete odgovore koje niste znali naći jer ste bili izgubljeni među ljudima... Ovaj blog posvećen je takvim trenucima, kada ste daleko od svih... s tišinom oko vas... možda i vama tada padne na pamet neka ludost kao i meni: Želim osvojiti svijet. A onda ću vidjeti što dalje. 
Secrets of life
"Ako nije moguće nekoga potpuno imati, najbolje ga je tada potpuno izgubiti." "Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti." "Umanjimo li svoje Ja, tada može rasti nešto važnije." "... i živi tako da se ne postidiš ni jedne svoje uspomene." "Svatko vidi kako izgledaš, ali ih malo zna ono što jesi." "Nikad nismo toliko sretni, ni toliko nesretni kao što mislimo." "Da su gnjevni pogledi strijelice, svi bi ljudi bili ubojice." "Vjera je sposobnost da se podnese vlastita sumnja." "Razmišljati znači duboko se čuditi." "Kad svi ljudi jednako misle, znači da nitko puno ne razmišlja." "Istina je - zabrinutost ubija ljubav." "Budite realni. Očekujte čuda." "Strah je samo drugo ime za nesposobnost da ovladamo nastajanjem misli." "Imamo jako malo mašte za bol koju nanosimo drugima." "Snovi nikada ne umiru. Umiru samo sanjari." "Imagination is more important than knowledge." |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
