N_A_S_M_I_J_A_N_A
četvrtak, 31.08.2006.
POVRATAK U STVARNOST...
|
Eto..prošao godišnji i slijedi povratak u stvarnost. Zbilja je bio odmor.. Bila sam u Lici..dakle,daleko od kuće što mi je stvarno i trebalo..negdje gdje te svega par ljudi pozna i gdje te nitko ne gnjavi sa svojim problemima i ostalim stvarima koje su dio svakodnevice. 2 dana smo bili u posjeti rodbini čija je kuća dosta daleko,ajmo reći podosta udaljena od grada. Raj na zemlji..čuješ samo ptičice kako cvrkuću..nikakav smrad od tvornica,nema buke,gužve,automobila..samo svježi zrak,priroda,šuma... Prvi put sam tamo bila i ostala oduševljena tim prirodnim vrednotama. Bezbrižni odmor za dušu i tijelo.. Bilo je prekrasno,samo brzo prošlo..sutra već počinjem raditi... Evo par slikica: |
- 10:50 - Vaše impresije (8) - Prepiši post - #
utorak, 15.08.2006.
ŽELJNO ČEKANI GODIŠNJI...
|
Evo samo da se na brzinu javim jer pišem s bratovog kompa pa samo par riječi.. Konačno sam i ja na godišnjem. Danas je blagdan Velika Gospa i u mom rodnom mjestu je bio kirvaj.Jest da sam se naradila i naprala suđa ali nebitno..bilo je prekrasno..Ovdje sam još ovaj tjedan,za vikend se vraćam kući i onda put Like..svekrvi.. Javim se 1.9...budite dobri i uživajte.. |
- 23:09 - Vaše impresije (12) - Prepiši post - #
petak, 04.08.2006.
PRIČE IZ DJETINJSTVA...
 Sigurno se često sjetite djetinjstva kada ste se bezbrižno igrali sa lutkama,autićima,naganjali po igralištima,valjali po travi..Ja da... Kad vidim tu sretnu dječicu požalim što više nisam dijete. Ono čega se rado sjećam i što sam obožavala,su bajke.. Imam jednu prijateljicu koja nema takve uspomene. Ona ne zna ni za Pepeljugu,ni za Crvenkapicu..Ivicu i Maricu..samo je čula za njih ali nema blagog pojma o čemu se tu radi.. Kad mi je to rekla,nisam mogla vjerovati..mislila sam da me zeza. Pokušala sam ju navesti na priče misleći da je možda zaboravila..iako se to ne zaboravlja,ali ne...nije imala pojma.. Nisam znala da postoji netko tko ne zna za Pepeljugu i slavnu cipelicu.. ..Crvenkapicu i zločestog vuka..baku i košaru s kolačima.. ..mrvice kruha i vješticu.. Dok sam ja bila dijete nije bilo cd-a,dvd-a i sl..nego ploče,kazete.. Sjećam se ploče Vuk i sedam kozlića koju sam obožavala slušati.. To je bilo prekrasno ispričano i puno pažnje je bilo pridodano detaljima..onim strašnim zvukovima..lupanje vuka na vrata kozlićima..njegovo šuljanje kućici.. Bojala sam se ali sam ju ipak često slušala.. To je nešto što ti ostaje za cijeli život.. Kakve su vaše uspomene na djetinjstvo? Sjećate li se vi tih bajki? |
- 08:42 - Vaše impresije (23) - Prepiši post - #
srijeda, 02.08.2006.
SLADOLED..
 Ledeni desert koji nas čini sretnima..hm..mene jako  Već jedna žličica sladoleda ljude čini sretnijima,tvrde znanstvenici,pa zato ne čudi da je to mnogima najomiljenija ljetna poslastica. Klinička su istraživanja pokazala da sladoled ima trenutačni učinak na dijelove mozga za koje je dokazano da ragiraju na okuse koji uzrokuju osjećaj užitka. Nutritivna vrijednost mu je velika jer 100 grama sladoleda ima oko 200 kalorija.U proizvodnji se uglavnom koristi obrano mlijeko u prahu. U većini sladoleda koriste se bojila prirodnog podrijetla,osim kod nekih vrsta okusa,poput čokolade i limuna,kod kojih upotreba bojila nije dopuštena. Dodavanjem voća nastaje voćni sladoled a krem sladoled nastaje dodavanjem šlaga mlječnom sladoledu. Sladoled se ne guta i ne jede na brzinu nego se uzima u manjim količinama koje se polako rastapaju u ustima kako bi osjećaj okusa bio potpun. No to nije samo ljetna poslastica jer se sladoled može koristiti tijekom čitave godine. Može se ponuditi u kombinaciji s kolačima,kavom,voćem ili koktelima. Kad je o sladoledu riječ,ja sam luda žena..jednostavno ga obožavam...kornet,na štapiću,napravljen u domaćoj radinosti,onaj od kile,od 2 kile..svejedno..samo da se zove sladoled. Sad pijem ice cafee i unutra kuglica sladoleda od stracciatelle..ma jednostavno se nisam mogla odlučiti što ću prije..  |
- 16:52 - Vaše impresije (10) - Prepiši post - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
..Smijeh je marmelada na životnoj kriški kruha.. ..On daje okus, čini život manje suhim i lakšim za gutanje.. ...moj mail...  AKO IZGUBIM TEBE Dok me budi nova zora, znam da sretan bit će dan, jer kraj uzglavlja si moga, a na vijeđama ti san, puna ljubavi, puna nježnosti, moja stvarnost sad si ti! Ti se budiš, ti me gledaš, pun topline tvoj je glas, naša postelja je meka, sreća bdije oko nas, puni ljubavi, puni nježnosti, u toj stvarnosti smo mi! I dok predajem se milovanju tvom, neki čudni krijem strah u srcu svom, Ja te trebam, ja te ne dam, ja sam tvoj! Ako izgubim tebe, ja izgubit ću ljubav, ovu beskrajnu sreću koju pružaš mi ti. Ako izgubim tebe, ja izgubit ću nježnost, i toplinu tog gnijezda kojeg svili smo mi. Ako izgubim tebe, ja izgubit ću sve! Kad bi mogao, zauvijek, da zaustavim taj sat, da nam zanos vječno traje, što bi sve još mogli dat', našoj ljubavi, našoj nježnosti, nikad ne bi znali kraj! I dok predajem se milovanju tvom, neki čudni krijem strah u srcu svom, Ja te trebam, ja te ne dam, ja sam tvoj! PROVINCIJALKA Rekli su mi da je došla iz provincije, strpavši u kofer snove i ambicije. Drug je studirao sa njom, pa smo se najzad sreli ona i ja. Shvatih, Bože, ovo je sazvežđe za nju provincija. Srce stade kao dete da se otima, tražili smo se po prethodnim životima. Ostavih iza sebe sve, zablude, promašaje koji tište, prosto, lako, k'o neko beznačajno pristanište. O, da mi je da se još jednom zaljubim, opet bih uzeo kostim večnog dečaka. I opet bih smislio kako da prodangubim dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka. Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih. Usamljeni galeb iznad mora osrednjih. Reči bi sve pokvarile, samo se ćutke pokraj mene stisla. Sami, svoji, izbeglice iz besmisla. O, da mi je da se još jednom zaljubim. Opet bih gledao niz kej kao niz prugu. I opet bih znao da se u oblak zadubim i čekao bih samo nju, nijednu drugu. Napiši mi pesmu, mazila se Nisam znao da li ću umeti.. Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim.. Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam... Napiši mi pesmu..molila je, i nisam znao da li ću umeti. Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem. I onda, odjednom.. raspored madeža na njenim leđima, kao tajna mapa, pokazuje mi u koje zvezde treba da se zagledam... I tako, eto ti pesma, ludo jedna... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||