N_A_S_M_I_J_A_N_A
utorak, 27.06.2006.
ŠTO JE SREĆA?
|
Na pisanje ovog mog posta potaknuo me post jedne blog djevojke koji sam maloprije pročitala. Kad čujem digao ruku na sebe-niti mi je za vjerovati,niti za nevjerovati. Šta to mora doći čovjeku i u kakvim on to problemima mora biti da se odluči završiti svoj život? Pa nitko nema sve što bi želio imati..nitko nema savršen život. Sjećam se jedne biblijske priče kada je čovjek,prepun problema,došao pred Boga i jadao mu se da nosi preveliki Križ i molio ga da ga oslobodi problema..da mu malo smanji taj Križ jer mu je teško i ne može na kraj sa svojim nedaćama.Bog ga je saslušao i odveo u jednu prostoriju punu Križeva.Rekao mu je:evo biraj koji ćeš..olakšaj si.. Čovjek uzme jedan-taj mu je bio prevelik..uzme drugi-taj je opet premali..treći mu je bio pretežak,četvrti prelagan..I tako je on razgledavao,birao,ali se nije mogao odlučiti.. Na kraju,u kutu sobe,ugleda jednog koji mu se činio idealan,taman za njegova leđa.Pregleda ga i kaže Bogu:evo ga,to je taj koji bi mi odgovarao. Gleda Bog,nasmije se i reče mu da je to onaj njegov prvi Križ. Pouka ove priče je da nas je Bog tako stvorio da ne možemo od Njega tražiti da nam smanji naše tegobe..da nam je upravo on odredio veličinu Križa kojeg smo sposobni nositi i da se jednostavno moramo borit sami sa svojim problemima.Ne smijemo pokleknuti ni pred čim,moramo se svim silama sami boriti,biti ustrajni... Koliko god imali teških trenutaka,iz svakog izađemo još jači. Pisajući ovaj post,svakave mi misli padaju na pamet i prisjećam se raznih trenutaka u svom životu.Bilo ih je svakakvih,teških,ružnih,tužnih..bilo je trenutaka kada sam mislila da je određeni problem nerješiv i da se neću izvući iz njega.Poslije vidiš da je život pun uspona i padova i da svaki period života nosi svoje probleme. Ne treba biti pohlepan..želim ovo,želim ono..brdo novaca..masu nekretnina..to nije sreća..Daleko od toga da nam novac ne olakšava život ali da li je on jedino što nas usrećuje? Možda sam malo skrenula s teme ali prsti jednostavno lete po tastaturi... Zar smo zaboravili da čovjeka male stvari čine sretnima? Da,ja sam sretna.. |
- 08:51 - Vaše impresije (24) - Prepiši post - #
petak, 23.06.2006.
ŽIVI ZA SEBE,NE ZA DRUGE..
 Živio jednom jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i jednog magarca. Odlučili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put. Kad su došli u prvo selo ljudi su komentirali: Pogledajte vi ovog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca. Žena tada reče mužu: Nećemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu. Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega. Kad su došli u drugo selo ljudi su mrmljali: Pogledajte ovo, sram nek' bude ovog čovjeka kad pušta da mu žena i dijete vuku magarca dok on sjedi. Odlučili oni da ce žena sjesti na magarca, a muž i sin ce držati uzde. Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovo komentirali: Jadan čovjek! Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna što ga sve čeka s takvom majkom. Tada odlučiše da se svo troje popnu na magarca i nastave put. Kad su došli do slijedećeg sela čuli su mještane kako komentiraju da će jadnom magarcu puknuti leđa zbog prevelike težine. I tada oni svo troje siđu dolje i odlučiše hodati pored njega. Kad su prolazili kroz slijedeće selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali: Pogledajte ove tri budale... hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi. POUKA: Uvijek će te kritizirati i pričati loše o tebi što god ti napravio.... teško je svima ugoditi, a i teško je pronaći osobu kojoj ćeš biti dobar upravo takav kakav si. Zato živi kako vjeruješ i radi što ti srce kaže. Pjevaj, smij se, pleši, ljubi i uživaj u svakom trenutku svojeg života. Ako na svom putu do cilja budeš zastajkivao da kamenom gadaš svakog psa koji na tebe zalaje... nikad nećeš stići do cilja... (Dostojevski) |
- 11:36 - Vaše impresije (9) - Prepiši post - #
utorak, 20.06.2006.
ŠTO SMO TRAŽILI,TO SMO I DOBILI..
Nemam neku posebnu inspiraciju niti mi na pamet pada ijedna zanimljiva tema o kojoj bi mogla pisati..Stiglo je ljeto,postalo je vruće i to vrlo vruće da mi se sve manta  ..ne da mi se disati a kamoli misliti.Ne znam kud ću sa sobom..u stanu vruće za popizdit,vani još gore..Ovo su dani kad žalim što ne živim u Dalmaciji :)Sreća što nema snijega..tko bi ga čistio po ovoj vrućini  Tu sam,bez brige,redovno vas čitam..čim naiđe nešto u ovu ludu glavu,podijelit ću s vama.. Zapravo,imam nešto ali još moram malo razraditi.. Budite dobri..čitamo se..  |
- 18:14 - Vaše impresije (5) - Prepiši post - #
utorak, 13.06.2006.
BLOKADA...
Već 3 dana ne mogu otvoriti svoj blog..Mogu ući u blog editor,raditi što god hoću u njemu,otvarati druge blogove ali svoj nikako..otvori mi pozadinu i dalje ni trc..odmah mi zablokira..  Šta se događa?Ako se nekome desilo išta slično,neka kaže kako je to riješio? |
- 13:36 - Vaše impresije (13) - Prepiši post - #
subota, 10.06.2006.
TIKVICE PUNJENE TUNJEVINOM
|
Jednom davno sam jela pohane tikvice i nisu mi se svidjele,čak mogu reći odvratan okus..ma bljak..što dalje od mene.. Često se nađem u situaciji kao i svaka domaćica da nemam ideju što  .. Pitam dragog što sutra kuhamo a njegov odgovor uglavnom glasi : pa skuhaj što god hoćeš,sve ću jesti.. E,pa sad si ti misli i smišljaj.. Našla sam tikvice vrlo jeftino i pomislila zašto ne?Dragi ih voli i napravit ću ih makar crkla. Pretražila sam sve recepte i na kraju se odlučila za tikvice punjene tunjevinom.Zvuči vrlo zanimljivo a i post je pa može.. Pekle su mi se prilično sporo a i miris koji se širio nije baš bio obećavajući i nisam bila baš optimistična.. Vjerovali ili ne,ubila sam se u tikvicama..To je stvarno nešto prekrasno..A tek kad su hladne..mark..Prilog salata od krumpira..Uvjerite se..Evo recept: TIKVICE PUNJENE TUNJEVINOM  Sastojci: 8 srednje velikih tikvica 150 g tune konzervirane u ulju 2 jaja ribani parmezan krušne mrvice češanj češnjaka suho bijelo vino maslinovo ulje Opis: Tikvice operite, osušite i prerežite uzdužno napola. Očistite im sjemenke i pripremite nadjev: sjemenke pomiješajte s usitnjenom tunom, jajima, vezicom usitnjenog peršina, narezanim češnjakom, šakom parmezana, šakom mrvica, solju, paprom i malo ulja. Polovice tikvica nadjenite smjesom i pospite mrvicama. Tikvice složite u vatrostalnu posudu, prelijte uljem i pola čaše bijelog vina, pospite parmezanom i mrvicama i pecite 30 minuta na 160-180°C. Ovako pripremljene tikvice izvrsne su kao toplo predjelo, prilog ili kao glavno jelo (ovisno o količini), ali bit će ukusne i hladne. Dobar vam tek.. |
- 00:11 - Vaše impresije (9) - Prepiši post - #
nedjelja, 04.06.2006.
E,jebi ga...
|
Muž se budi oko 14 sati, a glava mu poslije propijene noći kao balon. Gleda i ne vjeruje očima!Na stolu četiri boce piva i papir na kojem piše: -"Najdrażi moj..odmori se pošteno, a ako šta zatrebaš nazovi me, a ja ću se opravdati na poslu i odmah doći. Volim Te!-Tvoja žena." Muž dalje u šoku, pa pita sina: -Šta se desilo? Jesam li jučer došao sa cvijećem, prstenom ili nečim u tom smislu? Ništa se ne sjećam!... Sin odgovori: Ma kakvi! Došao si u pet ujutro,kompletno pijan, svađao si se, a kada ti je mama skidala hlače rekao si joj: "Odjebi ti stara, ja sam oženjen !" Žena: "Šta da ja umrem? Da li bi se ponovo oženio?" Muž: "Ne bih!" Žena: "Što? Ne voliš biti oženjen?!" Muž: "Naravno da volim." Žena: "Zašto se onda ne bi ponovo oženio?" Muž: "Dobro, oženio bi se." Žena: "Bi?" s tužnim izrazom lica Muž: ...uzdiše.... Žena: "Da li bi živjeli u našoj kući?" Muž: "Naravno, ova kuća je super." Žena: "Da li bi spavali u našem krevetu?" Muž: "A gdje bi drugdje spavali?" Žena: "Dao bi joj da vozi moj auto?" Muž: "Vjerojatno, novi je." Žena: "Da li bi stavio njene slike umjesto mojih?" Muž: "Vjerovatno bi morao." Žena: "Da li bi ona koristila moje palice za golf?" Muž: "Ne, ona je ljevoruka." Žena: tišina.... Muž: E,jebi ga... |
- 22:59 - Vaše impresije (7) - Prepiši post - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
..Smijeh je marmelada na životnoj kriški kruha.. ..On daje okus, čini život manje suhim i lakšim za gutanje.. ...moj mail...  AKO IZGUBIM TEBE Dok me budi nova zora, znam da sretan bit će dan, jer kraj uzglavlja si moga, a na vijeđama ti san, puna ljubavi, puna nježnosti, moja stvarnost sad si ti! Ti se budiš, ti me gledaš, pun topline tvoj je glas, naša postelja je meka, sreća bdije oko nas, puni ljubavi, puni nježnosti, u toj stvarnosti smo mi! I dok predajem se milovanju tvom, neki čudni krijem strah u srcu svom, Ja te trebam, ja te ne dam, ja sam tvoj! Ako izgubim tebe, ja izgubit ću ljubav, ovu beskrajnu sreću koju pružaš mi ti. Ako izgubim tebe, ja izgubit ću nježnost, i toplinu tog gnijezda kojeg svili smo mi. Ako izgubim tebe, ja izgubit ću sve! Kad bi mogao, zauvijek, da zaustavim taj sat, da nam zanos vječno traje, što bi sve još mogli dat', našoj ljubavi, našoj nježnosti, nikad ne bi znali kraj! I dok predajem se milovanju tvom, neki čudni krijem strah u srcu svom, Ja te trebam, ja te ne dam, ja sam tvoj! PROVINCIJALKA Rekli su mi da je došla iz provincije, strpavši u kofer snove i ambicije. Drug je studirao sa njom, pa smo se najzad sreli ona i ja. Shvatih, Bože, ovo je sazvežđe za nju provincija. Srce stade kao dete da se otima, tražili smo se po prethodnim životima. Ostavih iza sebe sve, zablude, promašaje koji tište, prosto, lako, k'o neko beznačajno pristanište. O, da mi je da se još jednom zaljubim, opet bih uzeo kostim večnog dečaka. I opet bih smislio kako da prodangubim dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka. Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih. Usamljeni galeb iznad mora osrednjih. Reči bi sve pokvarile, samo se ćutke pokraj mene stisla. Sami, svoji, izbeglice iz besmisla. O, da mi je da se još jednom zaljubim. Opet bih gledao niz kej kao niz prugu. I opet bih znao da se u oblak zadubim i čekao bih samo nju, nijednu drugu. Napiši mi pesmu, mazila se Nisam znao da li ću umeti.. Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim.. Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam... Napiši mi pesmu..molila je, i nisam znao da li ću umeti. Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem. I onda, odjednom.. raspored madeža na njenim leđima, kao tajna mapa, pokazuje mi u koje zvezde treba da se zagledam... I tako, eto ti pesma, ludo jedna... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||