Hits from tha bong

Sveta pisaljka koja mi je data,predviđena e da bi oslužbenila sve moći pisanja ovoga svijeta.Da bi ispunila ono za što je začeta,da napuni oni prazninu u vašoj glavi,jer ni sa 40 ortaka ni alibabom nećemo ostvariti ono što je suština.To je težina riječi,težina realnosti,težina krave(nemojte se zamjerat tim stvorovima),a nekad jednostavno i kontroverznost ruke koja drži olovku,papir,ili kravu(za sisu)..
Nastoeći prikazati što više talenata koji nas okružuju počinjemo predstavljati razne textove.
Recimo,biblija(jedna od knjižica napisana mojom rukom-nisam osmislio radnu,optužbe podnesite u crnu knjigu,onom velikom tamo gore),originalna deveta kapija i snjeguljica i 7 patuljaka(trebalo je izvorno biti pornografska scena,no nisu mi dozvolili-zato takva glupa cenzura)...Iako velika djela,samo padaju u sjenu onoga što struji glavama mladih diljem svijete.Upoznajte se sa životnim dilemama..
Predstavljamo s ponosom text imena,koe je gore zadano...


Dok pišem slamam kliše,dok razmišljam glavu praznim,dok se svijet vrti polako umirem.
Sve nejasnoće se sada stapaju u jednu.Dok me nose valovi nebeskih spojeva zvanih motivi,
tražim odgovore u relativnim stvarima.Potrošni materijali su nekada tako korisni...
Nikada nisam bio materijalist.Neznam kakav je osjećaj biti opsjednut predmetima,novcima.
Možda bih trebao početi.Možda je život u kavezu jednostavniji.Okružen supocjenostima,osljepljen ciframa i omamljen sjajem trebao bih moći poći na počinak.
Možda ne shvaćam.Možda ne shvaćam da kao dijete lakše prevladavamo ne volje,da smo slijepi i gluhi za bol,da su naše oči za tuđi miris gluhe.Možda su sve te nepravilnosti samo da bismo se zaštitili.Možda nas novi dan čeka,a možda nam ova noć sve odnosi.Neprekidni lanci
neprekinutih misli.Koliko je teško imati kontrolu nad svojom sudbinom?Koliko je teško suočiti se s onime važnim,onim bitnim činjenicama koje su sada samo usnule i mule?
Koliko je teško probuditi se znajući da više nema starih sjećanja,da i dalje ostajem samo mediokritet,dok bolja polovica prazno luta kosmosom u potrazi za odgovorima nerješenih pitanja.Možda je jednostavnije samo skriti se,okovati se lancima,držati svou bol na jednom mjestu dok amor fokusira tu jednu i poslijednju strijelu u srce.Možda samo treba jedan otrov doktora da pripremi mi me za predstojeći vjek.Snaga jednostavnosti nadvladava moj akvarel i tvori neke nove slike.Sada spajam nove slagalice i tražim nove odgovore.Nadam se novom početku u poznatoj okolini.Nadam se jednostavnosti.Nadam se onim bojama koje su me okruživale u sigurnosti.U akvarelu koji mi je držao srce obojanim.Sada je samo isprazno i sivo...
Poput beskrajnih ulica što mi pokazuju put..Put koji ne vodi dalje od početka.Put koji je meni dobro znan.Hladno je.Cesta je hladna.Neugodno je sjediti na njoj.Previše je ovdje umrijelo ideja,praznih riječi i razmišljanja.Možda čovijek nije stvoren voljeti?Možda je čovijek samo igračka svoga ogledala.Sjena koja čeka da ga sunce izbriše,a mjesec nariše.I onako nam lice nestaje svakim danom kako se i vraća.Ponekad utonem u razmišljanja,u duge i mule svijetove.
Nekada tonem bez prestanka.Nikada ne dotičem dno.Dno znači kraj.Ako još nema kraja,znači li da sam još uvijek živ?Ako sam još uvijek živ,osjetim dok krvarim.Ako osjetim dok krvarim onda i plačem dok me boli.Ako plačem dok osjećam bol,znači da sam čovijek.Dok sam čovijek,dotle volim.Što ti znači ponos u točki gdje ljubav nestaje?Sjećanje zoveš natrag,ali ono,bleži,nestaje...
Ostaju samo krivi odrazi u ovom jezeru pakosti i samoće.Ovo jezero ima dno.Koliki je kontrast između dna i površine?Saznat ću kada dotaknem dno,to znam zasigurno..


Toplo pozdrav,i pazite šta pušite...

In Memoriam :
( Za luciu)
Penis Bonus Pax In Domus

Kontam si da nemam ništa pametno za napisati,pa pišem tek toliko da ne izađem iz memorije
U zadnje vrijeme se učim tajnama levitacije,da levitiram do onog dimnjaka u tvrđi i pokupim onu šunku što ju dime na tavanu baba i deda uvijek crećeg lica..
Težak je život kao matori delikvent,i mladi student,ali još teže je dohvatiti se te šunke..
Pošto je sada moderna tema izražavanja osjećaja i nekih jednostranih lezbijskih odnosa na blog.hr-u,
mi to nećemo raditi..Isto kao što nećemo niti opisivati naše živote,a pogotovo ne oglašavati
kore banana i ostala sranja što padaju na pamet nekim smrtnicima na ovo portalu..
Kako se blog.hr tiče cijele hrvatske,kao što već po sebi govori ono HR,želimo samo navesti kako
se hrvatska onda polako treba osvjestiti.Prestanite bacati leševe svinjama jer uzrokuje kugu,
i u kanalizaciju isto tako,uznemirujete nam prijatelje.Znate da Ninja kornjače jedu samo pizzu.
I kako dani odmiču trebamo se potruditi barem malo oko ulaska u EU.Trebamo ostavljati smeće
pored kanti na ulicama,uništiti ceste da izgledaju kao u Iraku,i osvjestiti kerove da grizu za uši
kad ih pokušaš pomaziti..Ili bilokakve druge ideje koje nas drže podalje od EU.
Prihvaćamo uplatu čekom i na tekući,što se tiče savjetovanja ubiti dosadu,ili svrgnuti Del Ponte
da ne trpa jadne delikvente koji su ionako sastav hrvatskog stanovništva u Haag.Ako tako nastavi
uzimati naše lopove,neće uskoro više biti sabora.(ni politike)
Također trebamo osvijestiti državljane na poticaj zelenilu.Sve što se može popušiti korisno je.

I,da.Savjet mladima.Kad vam kažu jedite svoje zelje,radije ga popušite,to vam dođe na isto.

Pozdrav hrvatskoj i peace out.

hura,živjela šarada...krinka na masci,životopis stranca i kava uz novine i cigaretu...
sve odjednom...
hm...djelo jednog anonimnog autora....predstavljamo...LEDO

Hood weepin'

jeez...some good shit u have there...oh my fucking god...

it says...never been a stupid freak,always gettin good shit for free,getting in the studio makin songs to be,the next generation super fucker,the world has ever seen,but now i think the time is over,subliminal toughts gettin criminal instincts no the game's not over,so now com' 'en get me mothafucka 'cuz i'm not comin back,gettin' my front ready to attack,the parts of the puzzle dont stack,u can't raise a family at minimun wage,my eyes gettin blind of the rage,the goverment gettin me pumped by don't lettin' me on stage,stop reading skip the page,'cuz none of u ever get a real chance of balanced and unlimited joice rahter then getting stuck in a cage,the valley of shadow is comin after me,i'm lookin trough my window and tryin to see,what it's gonna be with this world when i'll for ever leave this planet with a finding fee,that i got as i found the sacred relic of existence and never got to be the medic of broken hearts gettin sad inc. to much party in this body,no subliminals,fuck u buddy to much pride,lil' goddy,feels for me like a 12 gauge shootty,pullin' over like a glock sounds in it's spray the first who taught me that was my alter ego insane,like a little needle that falls outta crane,and breakes the jigsaw that would be the same old same,a new picture risin' from the horizon',u fools just rush in and come out 'lone,the heart is breakin' that was made outta stone,outta control u comin' to me and tellin' me how 'bout makin' a song,i used to be a chrsistian and a political porn,the bibble is right and all ur native culture's wrong,ur fucked up 'cuz reallity is makin it strong,u cant think u gonna get a hit from the bong,and then the shit will be equal and u gotta mourn,'cuz ur family is dead and ur alone standign 'gainst dis world without a fuckin' home,where u can come back to hear a word of suggestion,not to break down like a house o' cards when the wind changes direction,if that happens u'll be sittin' on the ground singin' tupac's changez,u'll see a man get shot and think how it's outrageus,that u could be there in the puddle of blood,where the man now lies and it all could be done,no more pain,no more rain,feelin' it drippin u,no more callin out the name of reign,no mo' power no mo' same ol' same,but that's the part of tha game,the pact that we did with god,cuz' were on lane,and now i'm singin my life away cuz' i'm out on bail...

pomislismo da je ovo trendi,a mi smo neki menađeri,pa sada izigravamo neke face kao što su bili kolektivci jamajkanske administracije obrane od napada slonova '63

peace out

Jebeno,jebeno...
dani prolaze,mi neznamo šta i sa svoim guzicama i tako razmišljamo da se preselimo negdje...negdje daleko,daleko od Osijeka,nešto kao Texas(Josipovac),ili recimo retfala...:D
strašno nešto...
teško je živjeti danas u ovoj pod mediokritetnoj zajednici...khm,khm,ušlo mie malo olova u oko.....
neki ljudi su nas pilili da napišemo novi post,ali nam je baš u tom datom trenutku bilo zabavno,tj. u ovom datom trenutku nam je zabavno,pa neznamo šta da pišemo,jer ipak,svladavati takve opasnosti kao što ih mi savladavamo nie svakodnevnica,ne može ti biti dosadno.Pod prvo je tu odlaženje u pekaru u tvrđi u onaj cenzura(prosta riječ) "zrinjevac"...morate paziti da ne upadnete u onu nadnaravno veliku rupu promjere nekih,1,2,možda dva i pol metra...kada se vračate iz pekare morate paziti da vas oni pobješnjeli nadnaravno mali kerovi ne vijaju,a kamoli ugrizu,jer im je već od onog zdravog neprometnog kisika u tvrđi karijes pojeo i one ostatke zubiju,pa na kraju kada dospijete do dane utvrde,čekaju vas masovni brojevi stepenica,na kojima ostavite toliko znoja,snage,krvi,truda,pokvarenih bicikala i mrtvih(profesori i učenici u ninđa stilu koi vam se slučajno preprijete na putu)...i kad prieđete tih 16 stepenica,shvatite da ste kupili burek sa mesom umjesto sa sirom....
a u (beep) (beep),zašto ja moram biti (beep) portir,pismonoša kurcoglavi,ovaj (beep)
padnete u depresiu i počnete se postavljati pitanja,propitkivati svoje sposobnosti,baviti se atletikom i jesti armirani beton...jednostavno propadnete,vaš život izgubi vrijednost..i onda u datom trenutku zazvoni vaš (beep) mobitel i inspirira vas za novi glupi post...
jer vas je opet neko pilio sa glupim poitanjem :"kad će novi post?"
hvala i do slušanja...lakše s travom
peace out

Yo,ljudi,eo nas opet...da,niste to mogli spriječiti ...bilo nam je previše dosadno..
Vručina gradskog asfalta nas jede...a mi jedemo armirani beton....pa smo si tu negdje po opakosti...
Šta raditi protiv dosade?
Eto vam par primjera:
1.Izađete na ulicu,legnete na cestu i pravite se da ste ležeći policajac...ako vas nitko ne pregazi ne trudite se dovoljno...ili neate dovoljno sličnosti...
2.Idite u lov na zečeve...Sakrijte se u grm i zviđdite kao kupus...kad zec dođe...pobjeći će vam jer niste dovoljno spretni da ga uhvatite...
3.Stavite bibera na kamen i dajte prijatelju...Recite da ga ponjuši...Kad si razbije glavu prilikom kihanja...
Smijte se i neće vam biti dosadno...
4.Stavljajte cenzure u seriji "Zabranjena ljubav" ... Znam da će biti teško,ali na kraju ćete ipak uspjeti napraviti njemi film,jer te strahote i akcenti nisu za živa bića...
5.Zavežite se za stup i dajte da vas skupina napaljenih časni gađa...Pošto im neće preostati ništa drugo jer im kao previm vjernicima crkva nalaže da nesmiju držati ništa duguljasto u ruci...jedino vi nećete imati sreće...bolit će vas pošto vas ne smiju gađati vodenim balonima...
6.Ili glumite Curt Cobaina (stavili smo vam dobrovoljca koji vam to prikazuje )
7.Napravite recenziju za ovaj blog (samo bez psovki jer onda opet morate početi cenzurirati iz početka,a stvari koje se ponavljaju postaju dosadne)
8.Unajmite nekoga da vam gađa prozor šljivama,pa ga gađajte monitorom (što više incha,veća je šansa za pogodak)
9.Odite na My Computer,C disk,windows,zaokružite sve ikonice i stisnite delete...
10.Specijalnu zabavu doživjeti će te ukoliko kada ovo pročitate stisnete alt+F4 ...Zatim odete na start,shut down,isklj. računalo,nađete si život i izađete van,napijete se i zaspete u jarku...

Želimo vam svu sreću u iskušavanju metoda razbijanja dosade...
Peace out...

Za sam početak predstave,dozvolite da se predstave,dva rariteta,dva unikata,dva majstora zanata,u masi plagijata,slika fejkera i kopija,tim što se probija,prava ekipa dobija,na svakom polju,svakom terenu,nestaju kad jednom krenu,Weed i Smoker se probijaju na scenu...probijaju na scenu...

I tako su se probili...i napravili blog...popušili sav shit u nedostatku pametnijeg posla...

Svi ljudi pišu nešto pametno u postovima...mi nećemo...Ne zato što neam šta za reći..Nego zato što neželimo biti jednaki mediokritetima koji pišu nešto da bi privukli pažnju u smislu toga da se foliraju,izmišljaju gluposti,ili zamaraju blogere svojim glupim životnim pričama ...
Ljudi,zar ne shvaćate da nas vaše osobne priče ne zanimaju,pogotovo ako su depresivne,mračne ili prepune vaših misli i stvari koje ste prepisali od drugih .Budite svoji,stavljajte svoje stvari,imajte vlastito mišljenje,a ne ono nametnuto mišljenje koje ste napisali u nadi da će naći svoje mjesto u glavam ljudi koji to čitaju...U nadi da će vas razumjeti...
Ljudi pišu blogove iz zabave,u depresiji,znatiželje,želji za pažnjom...Ali da naglasimo,mi to radimo iz dosade i manjka pametnih ideja o tome šta ćemo sa sobom...
Mi vam samo želimo reći ovo:"Pregleajte naš blog,ako vam se svidi super,ako ne boli nas 'rac"

Peace out...