Il si glupa il si na drogama

29.01.2015.

Iako sam zaposlena na pola radnog vremena, u zadnje vrijeme sam radila i po 12 sati dnevno. Uz to sam hendlala neke svoje obveze, kako privatne, tako i one koje sam si postavila prema društvu. I spavala po četiri do pet sati dnevno. Ispravak... Toliko mi je vremena ostalo između odlaska u krevet i buđenja.

Jer je i taj natrpani raspored osjetio i pas. Kuja mutava! Pa je odlučila da ću spavati još manje jer je nakon silnih petardi ispalila na živce i sad se boji svakog šuma. I osjeća potrebu svakih dva sata me obavjestiti da je došlo do nekih šumova i da ju je strah. A pas od tridesetak kilograma to ne radi nježno. Nego onako pošteno, uvaljujući svoje dupe na moja pluća, glavu ili noge. Iako joj u pravilu ne dopuštam da spava sa mnom i tjeram je od sebe s kreveta jer nisam vlasnik koji cucku sve dopušta, kad je u pitanju njen strah, ona ne drži niti do bontona niti do zadanih pravila. Pa skače... Ali baš svaka dva sata...

Mislim da ne pomaže činjenica da je uz moj, nagruvano još rođendana, godišnjica i ostalih neodgodivih slavlja na kojima se polumrtvo smješkam i po prvi puta primjećujem kvalitetu kauča svojih domaćina i to po samo jednom kriteriju: koliko bih se na tome mogla naspavati? Zato sam na svojoj proslavi sjedila na najtvrđem stolcu da se održim budnom.

Osobna je procjena da nisam spavala duže od dva sata u komadu već par tjedana. A mozak od umora apsolutno popizdio! I mislim da me Svemir pomalo zajebava...

Tu se nikako ne uklapa moja novogodišnja rezolucija da ne smijem odbijati poziv na druženja...

Pretpostavljam da su to osjetili i neki ljudi oko mene. Jer su mi se počeli javljati ljudi koje nisam čula godinama. I baš sad i sad žele na tu kavu. I ako ne odem sada, onda mogu sutra, preksutra, prekpreksutra, prekprekpreksutra i dok ne pristanem zvati će me svakog dana. Po slobodnim procjenama, od Nove godine sam doma provela jednu večer i to onu u kojoj se na mene srušilo more peglačine.

A onda me iscrpili i ti izbori. Nasekirala se ko konj. I onda me nasekirao i Ustavni sud. I Glavaš. I najava vrlog gradonačelnika da će na parlamentarne. I još puno toga. Pa sam odlučila ne pratit kaj se zbiva. Ni to nije dugo potrajalo... Jer me briga što se događa.

Onda bili neki radovi u uredu. I nagledala se majstorskih guzica kao nikad do sad. I izgubila pomalo apetit. Jer moj život ipak nije film ili pornić, pa majstori u mojoj priči imaju prek sto kila i krzna na bacanje. A nemreš ne vidjet. Jer ih je preveč i čuče na svakom kutu ureda, a ja zadužena za nadgledanje. I nitko od njih ne nosi remen, očito...

Paradoks situacije je da i dalje imam energije na lopate. Pa si uzela još par projektića da mi ne bu dosadno. Jer je to full logično...

Čak ima i ponude u muškom svijetu. Al nekak mi nije do njih. Ak ih nema u ponudi, nije dobro. Ak ih ima u ponudi, nije dobro. Viš klude babe kak nikad nije zadovoljna!

I onda se sjela s njom na kavu. I ispričala joj kaj sve delam. I kak sam marljiva. I kak se dobro osjećam. I kak sam kupila haljine malih brojeva i kak se sad osjećam u njma odlično. I kak je lepo bit mršaviji jer ti sve stoji. I kak sad u outletu ima hrpa stvari u koje stanem, a za male pare...

A ona me gleda. Majka dvoje djece. I ne shvaća. Zašto sam sretna jer ne spavam i još sam k tome sama? I mrtvo hladna ispali:

- Na putu, ja živim za svoju djecu i ne vjerujem da si našla shodnog pomagati u projektima drugima, a sebi ni muža nemreš nać. Ne mogu vjerovat da šajbaš sam po vani, a ne shvaćaš da vrijeme prolazi. Počinješ ličiti na neispavanu vješalicu i iskreno sam zabrinuta razinom elana u tebi. To nije normalno! Ja mislim da si ti il glupa il na drogama!

Nova novogodišnja rezolucija: Ne moraš baš SVAKOME pristat na druženje!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.