Prvi dio

Moja zaliha novaca za hitne slučajeve koji su mi ostali nakon gubitka posla je stigla do kraja. I nije potrošena na hitne slučajeve, nego na preživljavanje. I kad me prijatelj pitao želim li za Beograd, pogledala sam taj ostatak novaca i zaključila da ću biti bahata i otići potrošiti zadnje novce na hranu i alkohol u gradu koji već dugo želim posjetiti.

U Beogradu ćete ostati gladni i žedni jedino ako ste zbilja idiot ili vam je McDonalds doseg u prehrani. Ovo je grad velikih porcija, odlične hrane, ljubaznih i predobrih ljudi, dobre cuge, lijepih ulica i predivnih parkova. To je grad u koji ćete se zaljubiti puno lakše nego što ste to očekivali.

Prvo smještaj. Kada putujete u Beograd pogledajte preko interneta stanove na najam preko raznih stranica. To su privatni stanovi koji se nude po vrlo povoljnim cijenama, a u odličnom su stanju. U razgovoru sa svojom prijateljicom iz Beograda saznala sam da je to ujedno i najisplativije i najbolje rješenje te nešto što bi preporučio svaki Beograđanin. Ovisno koliko vas ide, imate od manjih do ogromnih stanova gdje može stati i do šestoro ljudi bez problema. Naš je smještaj bio blizu Trga Republike koji je dio centra. Uvijek gledajte tako da ste smješteni blizu centra jer je sve što vam je potrebno na udaljenosti od maksimalno dvadeset minuta pješice. Nas je za dobrodošlicu dočekala boca crnog vina. Gesta koja nas je oduševila (jetru čisto sumnjam ali kog briga).

Ovako, o transportu ništa nemam pametno. Imate izbor platiti hrpu autocesta i benzina, platiti preskupu kartu vlakom i vucarat se s njim beskonačno dugo ili uzeti autobus koji je jeftiniji od vlaka i vući se i s njim preko pet sati. Avion je ipak malo bio pretenciozan za nas, ali ako imate viška para tko sam ja da vam branim. Kako god odabrali, ako završite oko kolodvora i nemate snage pješke tražiti stan i dođete na pljusak i po noći kao i mi, uzmite taksi i nemojte biti škrti. Jer ako nas je taksist i htio odrati, nije nam se tako činilo. Za vožnju do centra nam je naplatio nekih trideset do četrdeset kuna i ubrzo smo došli do zaključka da su cijene blizu cijena taksi vožnje u Zagrebu. A to nije tako puno da bi vukli uz breg torbe i patili se sa snalaženjem i traženjem adrese. Ak ste za bus dali preko 350 kuna, možete i za ovo.

Prva stvar koju preporučam je da odete u Turistički informativni centar (ima ih par po gradu) i zatražite kartu grada. To su vam slične karte kao što ćete dobiti i kod nas i na kojem vam je označeno sve što se isplati vidjeti i posjetiti u Beogradu. Osim do Zemuna i Ade, sve možete prehodati. Što će vam sigurno dobro doći kada u sebe stavite toliku količinu hrane kao i mi. Nemojte biti ljenčine i koristite noge. U slučaju da se izgubite ili trebate pomoć, pitajte bilo koga na ulici. Svi su ljubazni i svi će vam sve objasniti i čak vas odvesti ako mogu. Osobno nikada nisam ni stigla pitati, jer kad god bi netko vidio da okrećem kartu i okrećem se u potrazi za ulicom, ne bi prošlo niti pola minute i netko bi me upitao kako mi može pomoći. Ljudi su me oduševili.

E, sad hrana... Kada svaki stranac kaže da mi Hrvati imamo prevelike porcije, taj se nikada nije našao u Beogradu. Ne samo da je hrana odlična, nego je količina tolika da je ne možete pojesti. Uopće me nije briga što će netko sada pomisliti da je to megalomanstvo ili neko drugo sranje. To je zbilja čudo kada vidite na tanjuru i ostanete bez teksta (kako ostaju tamo tako vitki!?). Obzirom da smo tamo samo proveli vikend, imala sam sreću da vam mogu preporučiti apsolutno svako mjesto gdje smo jeli i pili.

Vele da je Skadarlija boemska ulica. Ne znam za boeme, ali meni je to fenomenalna ulica puna restorana u kojima sviraju ciganski svirači ili tamburaši. Odlična atmosfera i toplina ulice će vas sve oduševiti. Naš izbor je na kraju pao na poznati restoran Tri šešira. U tom restoranu u svakoj prostoriji ili na terasi se nalaze razni svirači. Ne deru teške narodnjake i nećete čuti Cecu i slične novokomponovane, već pjesme starijeg datuma od kojih uši ne krvare. Čak su svirali i neke naše pjesme koje je naručivala ekipa iz Hrvatske za momačku. Uopće se ne sjećam što je jeo frend, ali znam što sam ja jela i nikada ne požalila. Skadarlijski opanak spada pod jela s roštilja. To je pljeskavica sa pilećim fileom, punjena sa goveđim pršutom i paprikom. Uz to šopska salata koja je bila ogromna porcija sa prefinim naribanim sirom. Iako sam bila gladna ko vuk, uspjela sam pojesti pola salate i pola pljeske. Krumpir koji je išao kao prilog sam samo probala, zaključila da je ukusan, ali u moj želudac nije stao. Cijene su blizu cijena u Zagrebu. Nije najjeftiniji odabir, ali vrijedi svakog dinara. Ako vam se baš ne troše novci, uzmite vremena i proučite cjenike koji vam stoje na ulici. Učinite si uslugu i odaberite restorane sa srpskom kuhinjom. Nemojte ispadat ko Česi kod nas i jest pizzu. To je mnogo glupo jer je srpska kuhinja vrijedna kušanja i nešto što se ne propušta.

Obožavam Seinfelda! Jednako kao i Louise CK-a. Oboje svijet gledaju s manje političke korektnosti. I zato su mi mrak. Postoji nastavak gdje je Seinfeldova cura nudist. I on objašnjava Georgeu da postoji ružna golotinja. Možda je teško zamislivo... Ali ona postoji. Da je to istina, danas sam to potvrdila u više slika...

Ja zbilja ne znam kako kod vas, ali meni se inače u životu događaju specifične stvari. Ili ih bar ja tako vidim.

Uzevši u obzir da sam nezaposlena i čitavo ljeto šajbam po obali, moji su odlučili da mogu „šajabti“ još malo dulje sa svojom rođakinjom od 80+ godina koja je došla u kuću na more. Ona je zbilja... posebna osoba za koju morate imati tonu i pol živaca i zbog koje riskiram i vlastiti život kad god se pojavim u javnosti. Jer ona mrzi i pljuje po svima... Naglas! Ako sam se do sada pitala na koga zaboravljam i gubim stvari, mislim da sam našla izvor tog gena. Samo ona gubi sve i stalno. Ponekad kada vidim uzorak svoje obitelji, pomislim da sam još i super ispala. Kad vidim par individua unutar svoje loze, poželim si dići spomenik. Kad vidim nju, želim si izgraditi Taj Mahal. Ali zbilja...

No, ona je samo jedan uvod za ono što me danas nagnalo da napišem ovaj post. Moja teta od preko 80 godina je osoba koja smatra da je sunce i plaža zdravo za tvoju kožu. Pogotovo ako si gol. Pa je ona nudist. A ne želi na bilo kakvu plažu nego baš na onu najskuplju gdje su golaći puni para i pišaju u wc-ima koji imaju keramičke podove. I gdje upad košta više nego moj ručak. A i slaba je. Pa ja služim kao nosač stvari. I moram ući u taj kamp i odnijeti joj stvari na plažu. I onda je opet pokupiti nakon kupanja...

Traumu na stranu da sam vidjela svoju tetu od 80+ godina golu... Ali sam uz sve to uspjela absorbirati neka zapažanja...

Ja sam liberalna osoba... Ali... Moja prijateljica kaže: Jebiga, i esteta si!

Nakon što sam objasnila na ulazu da zbilja ne želim dati toliko para za upad da bi samo odnijela stvari i nakon što su uvidjeli da sam već na rubu suza, ušla sam besplatno u kamp koji je većini mojih prijatelja (barem muških) pojam svijeta kakav bi trebao biti. Za mene baš i ne. Ne osuđujem to, probala sam i shvatila da mi je nekako ugodnije kada imam badić i plivam sputana tkaninom. Ne osuđujem ljude koji vole takve kampove i hej, svakome po željama, ali meni to nekako nije privlačno.

Ono što zbilja želim uvijek izbjeći je odlaziti na takva mjesta. A razlog je ovaj... Zbilja, ali zbilja postoji golotinja koja je ružna i koja bi trebala ostati u četiri zida za moje oči. Pa čak recimo ne bi je htjela ni gledati u četiri zida, ni sebe ni drugoga. Danas sam imala čast vidjeti 70+ godina kako vozi bicikl sa svojom ženom po kampu. Ne znam ni kako to opisati, ali meni je djelovalo to ljepljivo i neudobno. Pa čak sam se uspjela upitati i koliko je to zbilja higijenski. Znate kad vidite frajera koji si češe dupe i jaja? I zbilja vam je to odbojno? Sad zamislite da to radi bez odjeće. E... TO je odbojno! Nikada više ta slika neće napustiti moju glavu.... Nikada! Ljudi u kampu su različite dobi, s djecom, bez djece, sto godina, dvadeset godina... Sad stavite u glavu sliku da peku grill, kartaju u birtijama (koje imaju isto keramičke wc-e), izležavaju se na ležaljkama, dobacuju se lopticom po plaži, vise u mrežastim ležaljkama... I sad zamislite da su svi goli! I to zbilja ne djeluje privlačno... Jednostavno se tijelo napinje do nezamislivih granica u nezamislivim trenucima. I ako mislite da možete ne vidjeti, gadno se varate.

U glavi mi je stalno stajala misao da sam konzervativna i da su upravo ti ljudi otvorenijeg uma i sa manje predrasuda od mene. Govorila sam si da sam glupa i da krivo promatram svijet oko sebe. Ovo ništa ne bi trebalo biti bauk i za sva ta stajališta o golotinji trebam kriviti starce koji su mi utuvili u glavu da je golotinji mjesto doma u četiri zida i samo pred određenim osobama. I dok sam razmišljala o tome koliko sam jebeno primitivna i šetala se prema plaži da pokupim stvari ispred mene se šetao jedan par. Par koji uživa u penziji i voli nudističke kampove. A ja sad razmišljam o tome kako bi meni bilo neugodno... Zbilja sam glupa!

A onda je gospođi palo nešto na pod. Pa se sagnula da to pokupi. Aman taman dok sam bila iza njih... Pa da vidim apsolutno sve što niti na sebi ne vidim...

Zaključak dana: Rođakinju sutra ostavljam na ulazu u kamp! Nek si nosi sama stvari...

01.09.2014, 9:00

1 new mail

From: poslodavac
To: Na putu
Subject: posao voditelja ureda

Poštovana,

Ovim Vas putem obavještavamo da smo razmotrili sve prijave u drugom krugu. Iako je Vaš CV impresivan, moramo Vas nažalost obavijestiti da su u finalni krug ušla tri druga kandidata. Ako ste i dalje zainteresirani za posao, možemo Vam ponuditi posao prodavača.
Srdačan pozdrav
Poslodavac

From: Na putu
To: poslodavac
Subject: Re: posao voditelja ureda

Poštovani,
Hvala, ali ne hvala.
Srdačan pozdrav
Na putu

01.09.2014, 10:00

1 new message

Mama: jesu ti se javili za posao?
Ja: Jesu, nisam prošla dalje. Nude mi posao prodavača.
Mama: Ali to uopće nema veze s tvojom strukom.
Ja: Zbilja? Nisam to znala
Mama: Ne budi bezobrazna!

01.09.2014, 10:30

1 new message

Tata: Odlučili smo da ćeš ostati još na moru kad dođe teta iz Švabije, da joj malo pomogneš.
Ja: Ali ona je totalno luda!
Tata: Ne budi bezobrazna!
Tata: Znam da je...

01.09.2014, 11:00

Ja: Susjed, krepao mi je auto. Ispraznio se akumulator.
Susjed: Opet!? Zbilja moraš paziti na ta svjetla.

01.09.2014, 11:30

Lokacija: Plodine

Blagajnica: 176,30 kuna
Ja: Jebote, ovo su mi zbilja zadnji novci.
Blagajnica: Hoćete platiti ili ne? Ovdje je već red.

Dajem doslovno zadnje kune iz novčanika i izlazim van.

Klošar: Oprosti, imaš koju kunu da pomogneš ubogom?
Ja: Nemam ni kune
Klošar: Kujo lažljiva!

Jebeni drkadžija!

01.09.2014, 13:00

Kako nekome uspije upropastiti gotov ručak!? Trebala si ga samo ugrijat u jebenoj pećnici! Fakat si nesposobna! I ne znaš kuhat kavu!

01.09.2014, 14:00

Whats app, 1 new message

Sestra: Dolazi ona Amerikanka slijedeći tjedan.
Ja: ok
Sestra: To znači da moraš odlučiti o odlasku s njom ubrzo.
Ja: OK
Sestra: Opet je pas bolestan. Išli smo veterinaru.
Ja: OK!
Sestra: I kad dođeš u Zagreb moraš se odseliti od susjeda. Stan se izgleda prodao.
Ja: OKEEEJ!
Sestra: Zakaj samo pišeš ok?
Ja: ZATO
Sestra: ok

01.09.2014, 14:30

Vau, zbilja ne znam kuhat kavu!

01.09.2014, 15:00

Prijateljica: Kad se vraćaš u Velegrad?
Ja: Nemam pojma! Možda se ovdje negdje objesim prije toga.
Prijateljica: Mogu ja naslijedit onaj sivi šal?
Ja: S njim se i namjeravam objesit.
Prijateljica: Ok, meni ne smeta. Samo nek mi ga kasnije pošalju. Vešmašina čini čuda.
Ja: Blažena ja s tobom.
Prijateljica: Znam. Pusa! Čujemo se!

01.09.2014, 18:00

1 new mail

From: portal za traženje poslova
To: Na putu
Subject: ponuda poslova

Poštovana,
Danas Vam ne nudimo ništa, apsolutno ništa jer nitko ne traži Vašu struku! Nitko! Gorite u paklu nezaposlenosti ili odjebite odavde!
Srdačan pozdrav,
Portal

01.09.2014, 20:00

Dragi Svijete! Bite me!

Draga Vlado,

Ova draga je čisto zato kaj su me tako učili da se pišu pisma, ništa više. Jer uopće mi nisi draga! Nezaposlena sam. Znaš... Kao i onih par stotina tisuća za koje te zbilja nije briga. A ti po tom pitanju ne radiš apsolutno ništa. NIŠTA! Imam diplomu, imam dobro radno iskustvo, nisam idiot jer nikada ne bi radila za stranu organizaciju za koju sam radila dok je bila ovdje. Pričam savršeno strani jezik. Ali nije da tebe boli kurac za to.

Nikada nisam pripadala niti jednoj stranci, samo sebi. Kad sam upisala beskoristan faks (takvim se sad pokazuje), rekli su mi da se učlanim u neku od stranaka kako bih uspjela. A nije mi se svidjela niti jedna. Pa sam svima rekla nek se jebu i da ću uspjeti bez stranke. I zbilja je bilo tako. Dobila sam posao kod strane organizacije koja je tu imala projekt. I nije ih bilo briga kome i zasto pripadam. Bilo im je samo bitno da sam sposobna, da dobro pričam engleski (koji usput ne zna pola tvog kabineta) i da sam marljiva. A onda su oni otišli. Završio je projekt. A za drugi ste bili nesposobni ih privući. Pa su otišli u neku drugu vukojebinu radit. A ja sam ostala ovdje. I svi su mi govorili da me samo idiot ne bi zaposlio sa takvim iskustvom. A vidi čuda! Ovdje idiota na lopate... A sve ostale strance koji su možda i nekada tražili nekoga u mojoj branši si otjerala. Jer je ovdje kaos!

Znaš li točno što se događa nama, meni!? Sad više nemam ni jebene kune da je dam nekome tko prosi. Čak nemam ni kune da ju stavim kada vidim nekoga tko svira na ulici. Ne mogu mu dati ništa osim šugavog palca u zrak. Čak više mu ne mogu ni lagati da će upornošću nešto ovdje postići. Kad upalim televizor i čujem tvoje ispade na televiziji, dođe mi da ga razbijem. Kad tebe ne mogu. Jer je protuzakonito... Znaš li da ljudi rasprodaju svoju zlatninu!? Onu koju su dobili kad su bila djeca. Znaš li da je sve to jer si TI nesposobna!?

Muka mi je od toga da se samo mijenjate na toj jebenoj vlasti i nikada ništa ne mijenjate! NIKADA! Samo se optužujete međusobno i nije vas briga što se događa s nama, vašim šugavim narodom. Pogodujete samo sebi i sličnim seljačinama. Bogati su samo bogatiji, a ostali krepavaju ovdje. Predlažete nam da stavimo bazene u dvorišta da privučemo još turista. ZBILJA!? Pa nemamo ni novaca za platiti jebenu struju i osnovne račune. Zbilja mislite da je bazen rješenje naših problema? Zbilja mislite da smo toliko glupi da ne vidimo da od nas radite ovce?

Iskreno, ja sam jako liberalna osoba. Otvorena sam prema svim ljudima i obožavam sve ljude. Ali Vlado... Ti nisi liberal... Ti si jebeni fašist! Jer samo fašist može gledati ovaj kaos i jad i ne poduzimati ništa...

Znaš što mi se nudi? Nije da podcjenjujem niti jedan posao, ali ponudio mi se do sada samo posao prodavača. Sa diplomom i radnim iskustvom! A znaš što se još događa? Događa se to da mi strana Vlada nudi posao na dalekom kontinentu. Znaš zašto? Jer smatraju da sam sposobna. Kako je to jebeno moguće!? Zašto moram promijeniti kontinent da bi uspjela u životu!? Zašto nas tjeraš sve van!? Da ti bude lakše vladati, da ti ostanu samo oni koji neće imati opcija osim živjeti pod tonom kredita i raditi za crkavicu, oni koji će morati vjerovati u tvoja obećanja jer nemaju druge, oni koji će prihvatiti i minimalac jer imaju djecu i moraju od nečega živjeti makar ih to koštalo živaca i zdravlja!?

Ja nemam djecu i nemam kredita. Na tvoju nesreću, imam samopouzdanja u sebe i svoje sposobnosti i neću prihvatiti da me netko gazi. Zato ću te ostaviti ovdje ako treba. I uspjet ću bez tebe! I uspjet ćemo svi bez tebe koji vjerujemo u sebe, daleko od tebe...

Zato Vlado (bivša, sadašnja, buduća)... Jebi se! Nisi mi draga, ne volim te i nadam se da ako postoji život poslije života... Tvoja nagrada neće biti Raj!

Lijep pozdrav (ne mislim to zbilja),

Na putu