PROFESORSKA
PODUKA
Oko devet navečer Fran Nischt je poslao dugačko pismo. Započinjalo je citiranjem tri reda koje mu je poslala Mlada domina:
>uh, što si se raspisao, ti si neki profesor?
>kako da se još bolje zabavljam?
>ovdje sam samo privremeno.
Na to se nadovezao:
Milo, kad me već pitaš, podsjetila si me da ja zaista imam neku diplomu da sam nekakav profesor... negdje u ormaru... samo što je, od kada sam je dobio, nisam izvadio iz tuljca, a kamoli se na nju pozivao. I da te ne zbunjuje, ako ti se čini da sam se raspisao: ja inače govorim polako, a pišem brzo, što se svodi na to da pišem gotovo istom brzinom kojom govorim, tj. nije mi to ama baš nikakav napor, samo ako nađem vremena.
Toliko o meni.
Vidim da te za sada zanima samo prva grupa pitanja koja sam naznačio. Ono što sam napisao o tome bilo je dovoljno jasno, a čini mi se da si to načelno i prihvatila, pa sad preostaje - u skladu s tvojim pitanjem - samo nastaviti i konkretizirati.
Dakle, ovako... Tvoje područje kojim se krećeš je mašta. Mašta je već sama po sebi izuzetno značajna. Mašta je ono što delfini i čimpanze su vraški inteligentni, ali nemaju mašte i upravo zbog toga se ne mogu izdići iznad životinjskog nivoa. Da bi čovjek bio maštovit, mora biti inteligentan, što inteligentniji - to maštovitiji, i zato su nemaštoviti ljudi najčešće ujedno i bedasti. Mašta, kad je već imamo, daje i tu blagodat da možemo u njoj uživati. I tako dalje, da ti ne držim profesorsko predavanje, samo da ti naznačim i podsjetim te onoga što ionako znaš.
Ti si domina u mašti, skupljaš virtualni muški harem,(ne znam imaš li i pacijentica?) To je harem u mašti. Sudeći prema ficlekima koje si meni poslala, (a koji su me baš zabavili, pa ti hvala na njima i slobodno pošalji još,) ti vodiš svoje pacijente na pustolovine u mašti. Predlažeš im da nešto zamisle, oni ti vjerojatno odgovore s nekim svojim doprinosima, ti to upleteš u svoju priču, i tako se u interakciji gradi zajedničko maštanje, zar ne?
Međutim, mašta je to bujnija, to uvjerljivija, što je više ukorijenjena u stvarnosti ili što joj je bliža. U stvarnosti ti sjediš za kompjuterom i šalješ nekakve poticaje na koje ti niz ljudi faktički odgovara, dakle ti ih faktički uspijevaš nagovoriti ili navesti da prihvate tvoje vodstvo.
Utoliko ti u jednoj mjeri i jesi prava domina. Mjera u kojoj si faktički domina doprinosi tome da i igra u koju se upuštate djeluje uvjerljivije, a što uvjerljivije djeluje, to svi učesnici u njoj mogu više uživati. Jesam li bio dovoljno jasan?
Da konkretiziram. Ako narediš nekom robu da se zaveže, a on ti odgovori da se zavezao, to je zgodno. No kakve garancije imaš da se on stvarno zavezao, da ne glumi na isti način kao i ti? Kada bi se on stvarno zavezao, bolje bi se mogao uživiti u situaciju i mašta bi mu se bolje rasplamsala. Kad bi ti imala garanciju da je tvoja naredba stvarno i izvršena, i ti bi se bolje osjećala.
Na ovom mjestu bi tehnološki frikovi savjetovali da oboje upotrebljavate web-kamere i imate škarnicle na glavi, ali to je u praksi - iako moguće - tek tehnološka maštarija. Mnogi koji radosno hrle da ti se jave, ni u ludilu ne bi pristali izvesti ono o čemu pričate pred web-kamerom, iako bi manji broj upravo pred web-kamerom našao pravo zadovoljstvo. S druge strane, mnogi od onih koji ni za što ne bi uključili web-kameru, zaštićeni time da ih se ne vidi mogu biti navedeni na nevjerojatne akrobacije.
Vjerujem da tvoje iskustvo potvrđuje ovo što sam gore napisao.
Dakle, pitanje se svodi na to kako kroz gole riječi prepoznati s izvjesnošću što se zaista događa. Kako sam počeo s vezanjem, pokušati ću improvizirati primjer iz kojega ćeš moći razabrati princip.
Recimo, nagovijestiš nekom pacijentu da ćeš se sljedeći puta zabavljati tako da ga vežeš. Narediš mu da do sljedećeg puta kupi lisice. Sljedeći puta kad kontaktirate, pitaš ga je li poslušao tvoju naredbu. On, naravno, otpiše da jeste. Na to ga pitaš u kojem dućanu je kupio te lisice. Lisice nisu nešto što se svakodnevno kupuje, poput kruha i novina, da bi se na to moglo tek tako odgovoriti. Ako vidiš da pacijent mulja, taj tren prekineš, završivši time da ti sljedeći puta mora odgovoriti točno ako želi da nastavite. Sljedeći puta on kaže da je nabavio lisice u sex-shopu, preko Interneta ili štogod slično. Na to ga pitaš koliko su koštale ili koliko je dana čekao isporuku. Ako ne zna - ponovo prekid. Otpisala si one koji su samo pogledali lisice u izlogu. Treći puta, kad pacijent ustvrdi da je kupio lisice i ima ih pri sebi, zapitaš ga koliko pomični krak, onaj nazubljeni, ima zubaca. Nema načina na to odgovoriti ukoliko ih
nema pri sebi! (Usput rečeno, kada sam ja posljednji puta kupio lisice, prije desetak godina, bile su iznenađujuće jeftine, u bivšem dućanu "Lovac" u Nikolićevoj ulici. Dućan i dalje postoji, a mislim da ima i isti asortiman. U seks-shopu "Pigalle" u Gajevoj danas su malo više od 100 kuna.)
Dakle, došli smo do toga da je jadnik kupio lisice, sam je kod kuće i ima ih pri ruci. Ako mu tada narediš da se veže njima, vjerojatnost da će to učiniti je ogromna, tj. vjerojatnost da to neće učiniti je nikakva. Narediš li mu da jednu kariku lisica učvrsti oko korijena kurca i jaja, provuče ih ispod guzice i u drugi kraj uglavi jednu ruku, a on potvrdi da je tako učinio, kontrolnim pitanjem neka izbroji kralješke odozdo i javi ti koji kralježak može dosegnuti palcem (pojma nemam, nisam probao), dobivaš ga u situaciju da to stvarno mora učiniti. Drugi riječima, baterijom oštroumnih kontrolnih pitanja, ako imaš dovoljno iskustva, možeš zaista kontrolirati cijelu igru. U tom slučaju pacijenti stječu uvjerenje da si daleko moćnija nego ako im samo kažeš: zamisli ovo.... zamisli ono... U tom slučaju u stvarnosti nije samo dvoje ljudi s dvije strane internetske veze, nego je jedan koji stvarno naređuje i kontrolira, a drugi stvarno izvršava. U tom slučaju postaješ prava domina u daleko većoj mjeri, a da nimalo ne ugrožavaš sebe niti pretjerano plašiš pacijente.
Evo, što sam se raspisao! Dosta za ovaj put.
Zadovoljna? Ili samo privremeno?
Obraćam ti se u ženskom rodu iako nisam sasvim siguran jesi li mlađa punoljetnica s kojim kilogramom suviška, tridesetdvogodišnja rastavljena majka s jednim djetetom, siroti invalid u kolicima ili feminizirani momak u kasnim dvadesetim bez ikakvog stvarnog seksualnog iskustva. Meni svejedno. Rado to znao naprosto da procijenim na kojoj frekvenciji da ti se javljam da me što bolje razumiješ. Ono što bih ja želio je inteligentan i zainteresiran sugovornik koji ima što reći na temu koja nas oboje zanima. Ne boj se ako si u dvojbi imaš li što za reći. Imaš, a ja znam pitati.
Usput, sad sam se uključio na Internet, na stranicu www.monitor.hr i prva vijest koju sam vidio je "Godinu dana u Zagrebu držao žrtvu u ropskom odnosu". Kao što vidiš, granice stvarnosti i mašte su daleko bliže i poroznije no što bi se reklo. A o tome...
Pismo je naglo prekinuto kao da se nešto dogodilo, te pisac nije stigao drugo neko kliknuti na ikonicu "Pošalji", bez obzira što nije završio.
|