Otišli su na spavanje, naspavali se, i kalendarski istoga dana, ali po ritmu njihovih života sljedećem, usred dana ona je ostavila naredbu koja je ukazivala na neke njene moguće navade. Posljednju konverzaciju, odmah nakon ponoći, vodili su pod naslovom „danasnje sanjarenje“ i u njoj nije spominjala poruku iz konverzacije „Svijeca je spremna!“ koja ju je potaknula da ostavi naredbu. Reklo bi se da nakon ponoći nije imala vremena provjeriti sve što joj je ranije stiglo, već reagirala na ono najsvježije. Možda je to pokazatelj da je Pauk naučio kako privući njezinu pozornost, ali da mu je to uspjelo u tolikoj mjeri da je nije odvukao samo od drugih nego i od njegovih ranijih poruka. Ona je pak preko dana, možda zato jer nije očekivala da će njeni sugovornici biti dostupni, smireno pregledavala konverzacije koje su se nakupile, možda premišljala o njima, možda uživala polako ih iščitavajući. Kad je naišla na Paukovu poruku koju je u noći previdjela, potaklo ju je da se uključi i poruči mu:

A možda je vidjela i da je Pauk prisutan, pa je požurila to iskoristiti. I on je vidio nju, pa se javio porukom pod naslovom koji je ranije već iskoristio, ali ovaj put u drugom značenju. Sadržaj poruke je pokazivao da ju je poslao prije nego je stigla njezina:

Da su se prve dvije poruke mimoišle pokazivalo je i što je odmah komentirao kada je vidio onu koju mu je ona uputila: