U petak 18. rujna 2005. godine, dva mjeseca i deset dana nakon što se prvi put javio Mladoj domini, Pauk je ustao rano, što mu nije trebalo biti teško jer je mogao otići na spavanje ranije nego inače pošto ga je ona otpravila već prije ponoći. Javio se od kuće čim je ustao, ili s posla čim je došao u ured, u svakom slučaju svjedočeći da na nju misli od početka dana:

Ona je poslijepodne jednostavno raspršila piščeve sumnje glede teksta za koji mu je bilo iznenađujuće i nelogično da bi nju mogao zanimati:

Sat kasnije Pauk je primijetio da je ona bila na „Iskrici“, ali da je otišla prije nego se on pojavio:

Čekao je nadajući se da će se ona vratiti prije njenog uobičajenog vremena, oko ponoći, a kada to više nije mogao ostavio je trag kad je prestao s čekanjem koji je ujedno mogao poslužiti i kao uvod u njihov sljedeći susret:

Fran Nischt je navratio početkom večeri, uzbratio Mladoj domini njene vlastite riječi da se ne pita na što se nadovezuje i vrlo samopouzdano, pomalo u učiteljskom tonu, ali sve zajedno šaleći se, savjetovao: