e ujutro idem kući a nisam nikog bitnog,mislim nikog meni bitnog vidjela...a šta bih sad...doći će i deveti mjesec i opet ću se vratiti u grad koji sam toliko mrzila kada sam tek stigla,a sad mi već nedostaje a još nisam niti otišla...ovaj mi je grad donjeo toliko toga pozitivnog...ovdje sam napokon otvorila oći i vidjela lijepšu stranu život...napokon sam svoj čovjek i dišem punim plućima...iz svega lošeg što sam doživjela u proteklih par godina izvukla sam pouku da uvjek poslije oluje dolazi sunce...
| srpanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
eh kad bi život bio san...
Ne znam što da radim sa sobom,
na što misli da bacim.
I da stvaram polako pjesmu o tebi,
gledam tvoje tijelo,
ludujem za njim,
i ponavljam u sebi samo jedno.
Hej,poljubi me,
pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me.
Hej,poljubi me,
pa se privi tik uz mene i zapjevaj,
ako znaš-bilo što.
Želim da se stisnem uz tebe,
da te milujem,
da ti šapućem na uho bisere,
da pričam o slobodi,
da se glupiram,
da ti kažem,oh ti ludo jedina.
Hej,poljubi me,
pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me.
Hej,poljubi me,
pa se privi tik uz mene i zapjevaj,
ako znaš-bilo što.