e ujutro idem kući a nisam nikog bitnog,mislim nikog meni bitnog vidjela...a šta bih sad...doći će i deveti mjesec i opet ću se vratiti u grad koji sam toliko mrzila kada sam tek stigla,a sad mi već nedostaje a još nisam niti otišla...ovaj mi je grad donjeo toliko toga pozitivnog...ovdje sam napokon otvorila oći i vidjela lijepšu stranu život...napokon sam svoj čovjek i dišem punim plućima...iz svega lošeg što sam doživjela u proteklih par godina izvukla sam pouku da uvjek poslije oluje dolazi sunce...
Post je objavljen 14.07.2006. u 21:08 sati.