< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
o ničemu

























Free Web Counter



Ožujak 2010 (1)
Ožujak 2009 (1)
Rujan 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (10)
Svibanj 2007 (12)
Travanj 2007 (12)
Ožujak 2007 (14)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (15)
Listopad 2006 (17)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (14)
Lipanj 2006 (14)
Svibanj 2006 (14)
Travanj 2006 (12)
Ožujak 2006 (11)



najdosadnijiblog@net.hr




Dosada na poslu




http://ozonmortale.blog.hr/

http://monazgb.blog.hr/

http://trigona.blog.hr/

http://barcelona18.blog.hr/

http://angelinasmb.blog.hr/

http://keller.blog.hr/

http://zaborav32.blog.hr/

http://caricavrta.blog.hr/

http://igraliste.blog.hr/

http://samsara.blog.hr/

http://levant.blog.hr/

http://stankoalfa.blog.hr/

http://danzametak.blog.hr/

http://tamnooko.blog.hr/

http://lepifabio.blog.hr/





Komentari On/Off





Creative Commons License
Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada 2.5 Croatia.

najdosadnijiblog
30.07.2007., ponedjeljak
Neke ideje


Gledam neki dan film katastrofe.
U svakom filmu katastrofe, koji uključuje nešto zbog čega se hitno mora otići iz grada, države, kontinenta, je i prometni kolaps. Dakle, i promet je katastrofa.
Svi stoje u jednoj tj. više kolona i ne idu nigdje. U panici se spreme, odlaze u ogrtačima ako treba, a onda upale auto i stoje u prometu.
Također, postoje ljudi koji pljačkaju po dućanima. Di će onda s tim kad ionako ne mogu izvan grada?! Mislim šta, imaju vremena za ukrasti televizor, odnijeti ga doma pješice, eventualno utrpati u auto i u koloni čekati ogroman val, tajfun, tornado ili, u ovom slučaju (filma) katastrofe, radijaciju.
Prijedlog. Kada se već ne može izbjeći gužva - trebali bi dijeliti neke sokiće.
(Nadovezak, nadopuna - ... i koštice i kikiriki. Zapravo, ovisilo bi o katastrofi. Za vjetrene stvari bi bilo dobro prodavati nešto stabilno i čvrsto - recimo, one jabuke na štapu. Za vodene stvari nikako ne bi bila dobra šećerna pjena. Za vulkane nikako ne nešto vruće kao lepinje. Za izvanzemaljce je svejedno. Također predlažem male, mobilne štandove sa suvenirima i ostalim sitnim potrepštinama koje ljudi zaborave.)
Drugi, puno suvisliji prijedlog. U slučaju katastrofe, organizirati izvaredni prijevoz tzv. buseve za katastofu. U narodu bi bili od milja znani kao katastrofalni busevi. Vozili bi ih profesionalni ili amaterski vozači formula ili drugih brzih stvari.
Naravno, postojao bi limit za prtljagu. Nema sad nekih ogromnih kofera, pašteta i kruha. Za osobna vozila bi promet bio zabranjen. To bi vojska morala regulirati. Recimo, kada bi se znalo za evakuaciju, a među običnim pukom još ne, neprimjetno bi se šuljali okolo i bušili gume. To bi bila specijalna jedinica tzv. likvidatori guma, a sastavljena od ljudi koji se profesionalno ili amaterski bave orijentacijskim trčanjem. U narodu bi od milja zvani gumiji.
Mislim da bi tako problem prometa bio bolje riješen. Hvala.


- 09:23 - Komentari (17) - Isprintaj - #
17.07.2007., utorak
Izvješće sa sestrine svadbe


Udaše mi sestru! ...ali nije bilo tamburaša.
Dobro, je, ali par stolova dalje.

Okupili se ljudi da bi malo omezili prije svadbe. Mala svadba. Oko 30tak ljudi.
Sestra mi je dala svoj aparat i rekla : “ Slikaj! ”. Srećom, rođak Joe se amaterski bavi fotografijom, uzeo je svoj bolji aparat i slikivao. Inače bi sestra imala čudne slike u albumu. Dobro, očekivali su to. On slikao njih, ja slikala njega. On slikao svat, meni sestra rekla : “ Slikaj Kineze! ”.
Stvarno je bilo Kineza sa kišobranima. Motali su se turistički oko crkve. Sestrična se neprimjetno pomakla do njih. Ono, da ih na neki način uključimo u svadbu i slike.
Mladoženja je preko 2 metara visok čovjek, moja sestra je oko metar i žilet visoka žena. Lijep su par. Ona je bila prekrasna u bijeloj haljini s mašnicom, on naočit u rozastoj košulji. Svećenik je pričao brzinom svjetlosti. Zapravo, bilo je dobro. Za petnajstak minuta su postali muž i žena.

Posudila sam ukras sa susjednog auta i krenuli smo do restauranta. Bio je vruć dan. Kad smo već kod toga, ne smijem ne spomenti bakinu frizuru. Svi smo se već topili i peglali, a a bakina frizura je stajala ponosno kao mladić na Thompsonovom koncertu. Bila je idealna za reklamiranje trovremenskog tj. četverovremenskog, svevremenskog i zvjezdanovremenskog laka za kosu. Mislim da nije ni imala puno laka. Baka nam je divna žena.

Večeru neću opisivati. Pomfri i kolač su bili dobri, kažu ljudi da je i ostalo bilo ok. Šogi (šogi:)) je prije svadbe napravio lijep ručak pa oni nisu mogli puno. Dobro, napravio ga je dan ranije, a koliko sam shvatila uključivao je njoke.

Klimaks se dosegnuo negdje pred kraj. Jedan od uzvanika, pijan, odlučio je održati polusuvisli govor. I tako , priča on, a čini mi se da je na kraju govora rekao nešto kao - “ ...a sad jedna prigodna ”. Restaurantom se zaorilo (zaoriloooo) - “ Ne dam te nikom majko Hercegovinoooo “. Objašnjenje. Iako je Hercegovina lijepa i sve to - nemamo nikakve (obiteljske) veze s njom. Koliko znam. Ma nema veze, čovjek je lijepo pjevao i začinio večer.

Nakon restauranta - nekolicina nas se uputila do mladenaca. Sestra je stavila cd sa frulicama koji je kupila na cesti i ćaskali smo. Kumovi su bili super. I tako, jutrom sam došla kući.


- 09:49 - Komentari (28) - Isprintaj - #
09.07.2007., ponedjeljak
Star trek


Neksus je temporalna anomalija, tj. vrpca koja prolazi Mliječnom Stazom svakih 39 godina. Neksus je zapravo ''blaženstvo'' u kojem sreći nema kraja, mjesto gdje se ostvaruju sve želje, gdje vrijeme nema utjecaj. Onaj tko završi u Neksusu, može se vratiti u normalni kontinuum u bilo koji vremenski period.

http://www.ufpcroatia.com/link.php?kat=klasifikacije/popis_anomalije


- 12:23 - Komentari (18) - Isprintaj - #
04.07.2007., srijeda
Besmisleno jutarnje razmišljanje ili mačke i psi


Pomalo čemerna i umorna (probudila sam se u pola 5 izjutra poradi mačke u sobi, a ja zapravo nemam mačku) u suptilnoj vožnji do posla, pomalo gledajuć ljude, nešto besmisleno mi je palo na pamet...i čak sam neko vrijeme ozbiljno razmišljala o tome. Izjutra ljudi rijetko hodaju u parovima. Izjutra su ljudi najviše u jedinkama, individualci ili individue. Gdje su zagrljaji, držanje za ruke ili poljupci u 7, 8 izjutra? Ne mogu se sjetiti da sam vidjela neki par ujutro. Možda nešto po autima ili tako nešto, ali kao da je i tu manje nego inače. Mislim, ujutro ima općenito manje ljudi u parovima, istim grupicama ili sl. . Javna prijevozna sredstva su također puna individua.
...ali dobro...ipak sam nagovara malu mačku da siđe iz međuprostora ormara i vrata, trčala po dvorištu i držala psa da ne pojede macu u 5 ujutro. Poslije toga sam malo gledala televiziju.


- 13:04 - Komentari (47) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>