Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/najdosadniji

Marketing

Neke ideje


Gledam neki dan film katastrofe.
U svakom filmu katastrofe, koji uključuje nešto zbog čega se hitno mora otići iz grada, države, kontinenta, je i prometni kolaps. Dakle, i promet je katastrofa.
Svi stoje u jednoj tj. više kolona i ne idu nigdje. U panici se spreme, odlaze u ogrtačima ako treba, a onda upale auto i stoje u prometu.
Također, postoje ljudi koji pljačkaju po dućanima. Di će onda s tim kad ionako ne mogu izvan grada?! Mislim šta, imaju vremena za ukrasti televizor, odnijeti ga doma pješice, eventualno utrpati u auto i u koloni čekati ogroman val, tajfun, tornado ili, u ovom slučaju (filma) katastrofe, radijaciju.
Prijedlog. Kada se već ne može izbjeći gužva - trebali bi dijeliti neke sokiće.
(Nadovezak, nadopuna - ... i koštice i kikiriki. Zapravo, ovisilo bi o katastrofi. Za vjetrene stvari bi bilo dobro prodavati nešto stabilno i čvrsto - recimo, one jabuke na štapu. Za vodene stvari nikako ne bi bila dobra šećerna pjena. Za vulkane nikako ne nešto vruće kao lepinje. Za izvanzemaljce je svejedno. Također predlažem male, mobilne štandove sa suvenirima i ostalim sitnim potrepštinama koje ljudi zaborave.)
Drugi, puno suvisliji prijedlog. U slučaju katastrofe, organizirati izvaredni prijevoz tzv. buseve za katastofu. U narodu bi bili od milja znani kao katastrofalni busevi. Vozili bi ih profesionalni ili amaterski vozači formula ili drugih brzih stvari.
Naravno, postojao bi limit za prtljagu. Nema sad nekih ogromnih kofera, pašteta i kruha. Za osobna vozila bi promet bio zabranjen. To bi vojska morala regulirati. Recimo, kada bi se znalo za evakuaciju, a među običnim pukom još ne, neprimjetno bi se šuljali okolo i bušili gume. To bi bila specijalna jedinica tzv. likvidatori guma, a sastavljena od ljudi koji se profesionalno ili amaterski bave orijentacijskim trčanjem. U narodu bi od milja zvani gumiji.
Mislim da bi tako problem prometa bio bolje riješen. Hvala.



Post je objavljen 30.07.2007. u 09:23 sati.