Uvjerila sam se da si najiskreniji,da nisi posesivan,vedar i najbolji prijatelj kad trebam tvoju pomoć
Moja odluka je ostarijeti s tobom.Ne želim se pokajati ako promjenim odluku.Nisam normalna što imam puno strpljenja i razumljevanja.Vjerujem da će ti biti teško gledati me s drugim kao i meni tebe s drugom.Ne znam što je gore ostati sam i biti rob svojih odluka ili lažno se pretvarati da sam sretna.Sav novac otić će na njihove troškove bit će jednog dana moje sve pa ću znat da je to dobra investija.Čekam da se vratiš da ti kažem da te volim najviše.Jednom se rasplačem pa sam dobro duže vrijeme pa se opet rasplačem i tako al nema veze ionako nitko ne zna.Kako da donesem ispravnu odluku?

(Namjenjeno svima)