Snimka jednoga trenutka, dok je model zaokupljen nekom aktivnošću ili nije svjestan da ga se snima, živo može prikazati suštinu njegova karaktera.





Takvu prirodnost teško je postići kad model pozira. Pred fotografskom kamerom mnogi ljudi postanu ukočeni i nespretni s usiljenim izrazima. Slijedi nekoliko savjeta kako postići živahan i prirodan izgled modela:



1. Opustite »osobu koja pozira« — ako je moguće, fotografirajte je kod kuće ili u njezinu vrtu — možda u udobnu naslonjaču ili naslonjenu na drvo ili zid. U svakom slučaju, pokušajte model fotografirati u poznatom okruženju.

2. Većini lica pristaje tročetvrtinski ili poluprofil. Puni profil naglašava linije čela, nosa i čeljusti. Pogled sprijeda ublažava naglašena obilježja.

3. Izbjegavajte portrete čitave figure gdje model stoji ukočeno jer se većina ljudi osjeća nelagodno dok stoje mirno, a onda tako i izgledaju na fotografiji. Bolje je kad se model nasloni na nešto.

4. Snimajte portrete čitave figure tako da kameru držite u ravnini gornjeg dijela torza modela, a kod portreta krupnoga plana te glave i ramena kamera treba biti u ravnini očiju. Izoštrite sliku prema očima modela ili gornjem dijelu nosa i uz takvo izoštren je, s malim otvorom zaslona (visoki »f« broj), cijelo će lice biti oštro.

5. Kad snimate formalan portret modela u sjedećem položaju i ako je zauzeo nespretan položaj ili je namjestio izraz, zatražite od njega neka odvrati pogled od kamere pa pritisnite okidač tek kada se njegova glava okrene natrag prema vama.

6. Najbolji rezultati obično se postižu s udaljenosti od 2 - 3 m. Fotografije snimljene kamerama fiksnog žarišta i automatskim kamerama obično su mutne na udaljenosti manjoj od 1,2 m

Da biste napravili »skriveni snimak« unaprijed namjestite otvor zaslona, brzinu zatvarača i žarište, a zatim promatrajte i čekajte pogodan trenutak.

#A