SAMO ZA MENE

srijeda, 27.04.2005.

Sretan!!!!

Sutra dolazim kući!!!! Ne mogu opisati koliko sam sretan. Nekako ovaj put sam najteže dočekao i sad jedva čekam da dođem dole i da se počnem zabavljati i opuštati jer mi je ovdje iskreno već pun kurac i faksa i Zagreba i svega. Predavanja su postala jebeno naporna, a meni treba malo snage i odmora jer mi se više ne da. Iskreno, jedva čekam da semestar završi, i da se primim učenja i vježbanja. Inače, ništa mi nije problem osim atletike koja je jebeno naporna i dođe mi da se izrigam kad istrčim 7 km, ali izdržim i zaboravim taj sat, u nadi da će idući biti lakši. U većini slučajeva se prevarim jer je svaki novi sat sve teži i teži. Bojim se i pomisliti što su nam spremili za 5 mjesec. Ali nek' čeka malo 5 mjesec, imam ja posla kod kuće. Moram se napiti, kao prvo. To mi fali!!!!
Auto mi isto fali i jedva čekam da se malo provozam! Kod Čoke ću vjerojatno visjeti cijelo vrijeme i bit će super.
Nemam više riječi i sve mi je ravno i sretan sam i boli me kurac za cijeli svijet, jer sutra stižem u GOSPIĆ!!!!!!!GGGOOOSSSPPPIIIĆĆĆ!!!!
G
O
S
P
I
Ć

LEGENDO!!!!!!!!!!!!!!!!!!

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!

bog…

- 18:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 26.04.2005.

Uspomena...

Bilo bi glupo govoriti da sam te znao u dušu, bilo bi pretenciozno razmišljati kako smo bili najbolji prijatelji, ali ono što je istina je da si ti znao mene, i ja sam znao tebe, što je sasvim dovoljno da nekog zavoliš i da ga prihvatiš kao prijatelja. No, ono što je ostalo iza tebe nije samo sjena prošlosti, ono što je ostalo je trag u našim srcima. Kako ovo patetično zvuči, jel tako? Ali ne obaziri se, umorni prijatelju, to je samo pokušaj da te zadržim u sjećanjima i da ti ne zaboravim lice. Znaš, nisam ni jednom pogledao tvoju sliku otkad si otišao. Bojim se da ni neću! Nekako je bolje da te stavim negdje duboko u srcu, kao vječni spomen činjenici da si propustio i nisi imao priliku proživjeti neke od najljepših događaja u čovjekovu životu.
Volio bi da sam te mogao upoznati onako u dušu, ali nisam imao prilike. Otišao si bez pozdrava, kao povjetarac što je tek minutu bio tu, a više ga nema.
Ne boj se, zaboravit te neću! Kako bi mogao zaboraviti tvoj osmjeh svako jutro, tvoje lice koje je uvijek bilo spremno za šalu, tvoje priče, ali i pogled, tvoj zaljubljeni pogled. Volio si to o čemu si pričao i uživao si u tom. Razumijem, vjeruj mi! I ja imam svoju opsesiju. Tvoja su bili motori, moja je košarka! Ali neću o tome.
Nekako mi ova priča skrenu u tužne vode, a to i nije baš jednako tvom karakteru!
Sjećaš se kako smo znali pod njemačkim često prepisivati? U biti, većinom sam ja prepisivao od tebe, al nek to bude naša tajna. Kad si kupio mobitel ,meni se svidio i mjesec dana kasnije ja sam sebi takav kupio. Kad je počela školska godina, u trećem razredu, nismo te previše spominjali. Možda je tako najbolje, što ti misliš?!
Ali garantiram ti da te se svatko sjetio puno puta!!!
Sve mi ovo nekako patetično zvuči, a htio sam da bude u tvom stilu, onako veselo.
Sjećaš se kad si u Zodijaku na jednom tulumu pio Red Bull i votku?!
Pitao si hoću li ja probati, al ja sam već pio neko suvo crno vino, pa sam rekao da neću.
Dobar tulum, priličan broj pijanih ljudi, al mislim da si ti bio najpijaniji.
Ne znam više što da kažem, i ne znam više što da mislim. Kad si odlazio toga se ni ne sjećam. Sjećam se samo kako je Stipina glava pala na moje rame kad je ona truba počela svirati….
Sjećam se naših lica, još jezivo začuđenih…
Ako sam koga uvrijedio ovim tekstom što se nadam da nisam, ispričavam se.
A ti prijatelju, odmaraj se… možda jednog dana…dotad….


Rest in peace



- 19:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Homoseksualci...

Homoseksualni svijet- jedini svijet možda čak i u paralelnom svemiru u kojem glavnu riječ ima onaj mali otvor što ga nazivamo raznim imenima : anus, guzica, čmar, šupak, rektalni otvor ili već nešto slično…
Svijet u kojem vlada izreka :'''Veće je bolje''.
No kad malo razmislim, onako s moje točke gledišta, vidim da me živo boli ona stvar o tome tko je peder a tko nije. Ja protiv toga nemam ništa, nek' se guze do mile volje, samo nek' mene ne diraju. Ovo zvuči prilično sirovo, jel tako?!!
A što ću ja kad je tako? Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv homoseksualca, svatko ima pravo biti ono što želi, a sad koliko je to prirodno, o tome bi se dalo razglabati.
Možda bi svijet trebao shvatiti da je to sve zapravo urođeno, i da se protiv toga ne može. Hormoni djeluju tako i to je to. Isto kao što nas zanimaju osobe suprotnog spola, njih zanimaju osobe istog spola.
Ima i teorija koja govori da je to sve zapravo u glavi i da je sve na psihičkoj bazi. Znači, po tome , biti homoseksualac je isto što i biti lud.
Jedni govore da je to bolest te da se tako treba i liječiti.
Ja nemam pojma, i možda čak i imam nekih malih predrasuda prema tome, ali ponavljam da svatko ima pravo biti ono što želi.
A ona spika da se ne bi družio s prijateljem ako bi saznao da je peder, to kod mene nije tako. Ako je on dobar kao osoba, mene ne zanima to što on voli da mu se kopa po guzici.
Prilično sam sirov!!!
Nema veze, ako oni imaju pravo biti pederi ja imam pravo biti sirov.
Ništa nego tako.
Toliko za sada, nemam inspiracije, gušim se u anatomiji…
Pozdrav


- 13:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.04.2005.

RAZMIŠLJANJA...

Kako je čovjek ponekad slijep, kako ponekad od drveća ne vidi šumu i ostale slične usporedbe da ne nabrajam.
Naime, uhvatio sam sam sebe u nekom kvazi- razmišljanju i pokušao shvatiti zašto čovjek uvijek situaciju u kojoj se nalazi smatra najgorom.
Svjestan da postojim, nesvjestan toga koliko vrijedim, živim u neznanju i u pokušaju osvajanja novog dana nečim posve svježim i originalnim.
Ali nekako mi se čini da sve što znam je zapravo ništa, sve što pokušavam doznati ne vrijedi puno. Ipak, to ću prišiti činjenici da još ne znam tko sam. Nekako mi se čini da živim po prioritetima koje mi je život zadao a ne po onima koje sam JA zadao. Da li to znači da još puno toga fali u mom profilu osobe ili mi je samo jebeno dosadno pa kratim vrijeme nebuloznim razmišljanjima? Što ja znam!!!!
Samo znam da je puno lakše bilo dok sam bio mali, u osnovnoj, srednjoj školi. Provodio bi svaki dan sat vremena u sobi ko fol učeći. I dok su moji roditelji živjeli u neznanju misleći da ja predano učim , ja sam u knjigu iz koje sam trebao učiti stavljao magazin Košarka i predano čitao ono što je tamo pisalo i bolio me je kurac za ono što piše u onoj drugoj knjizi. I tako 4 godine. Ne mogu reći da baš nisam ništa učio, normalno da malo jesam kad je zagustilo, ali svake godine na početku bi rekao da je ovo moja godina i da ću ja proć s 5. Nakon 5-6 tjedana ja već imam 7-8 jedinica, ali ipak, nekako me to ne dira previše i ja nastavim po svom. I što je najgore, mislio sam da mi je tako loše, da mi je teško i kako ja imam puno briga, a zapravo to je bio raj na zemlji.
Sada, shvatio sam da nema ništa od čučanja u sobi sat vremena i onda van na koš. Sada moram, htio ne htio, učiti ono što piše u onoj knjizi koju sam držao kao podlogu za nešto zanimljivije. Nema više mame da me provjeri da li učim, nema više mame da mi opravdava satove. Sada samo knjiga Anatomije nekako jezivo stoji na stolu i kao da mi govori što me čeka ako ne počnem učiti. I tako sad ipak ja ostanem u sobi sat pa i više vremena (U KOMADU!!!!) i učim ono što piše tamo jer znam da drugog izlaza nemam. Ne mogu se provlačiti kao kroz srednju školu. To mogu zaboraviti!!!
Ali sad, sad je nekako drugačije, nije mi toliko teško pročitati ono što piše kao što mi je bilo prije teško. Sad ipak posjedujem neki interes za to što učim. Usudio bi se reći da je to ono što želim, iako nikad ni u najluđim snovima ne bi rekao da stvarno želim učiti nešto.(JOŠ IZ KNJIGE-WOW!!!!!) Ali ovo je drugačije…
Možda baš u tome leže odgovori koje tražim, možda tu leži onaj dio moje osobe koja čini cjelinu…

Vidjeti ćemo- na meni je da otkrijem koliko vrijede moji snovi i moja razmišljanja, koliko je potrebno da snove pretvorim u stvarnost i da li zaslužujem te snove….

Pozdrav od čovjeka koji pokušava naučiti sve nazive kostiju, mišića, organa, tetiva, zglobova, žila, vena, aorta, živaca na latinskom.

Živi bili pa vidjeli!!!!!


- 09:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 13.04.2005.

Za Stipu!

Evo ga Stipe, ovo su riječi a sad ti smisli neku nabrijanu melodiju. I potrudi se da dobro ispadne. Niš nego prepiši riječi i počni smišljat.. Evo ti:

FIRST DAY OF SPRING

First day of spring just passed me by
I forgot about you
and the reasons I've cried
The clouds are very dark tonight
feels like your soul is out of my sight…

Chorus

Why it's so hard to give away
all of your dreams for one more day
If I could kiss you for one last time
belive me girl, that would not be a crime…

Now I'm all alone today
seems that clouds are here to stay
seems that every word I say
is another step too faraway…

Chorus…

I look at your picture and I see a tear
my eyes slowly kissing a fear
Now I see, you're too good for me
but you were the one who could set me free…

Chorus…


Eto ga, to ti je to. Niš neg tako. Nadam se da se vidimo ubrzo pa ćemo to snimiti.

Stej kul!!!

- 19:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.04.2005.

LAKERSI...PLAYOFF...NE RAZUMIJEM...

Koja blamaža!!! Ekipa je u kurcu, playoff je miljama daleko, najbolje bi bilo zaboraviti ovu i usredotočiti se na drugu sezonu te na draftu nabavit kakvog igrača koji može odmah pridonijeti ekipi a ne čekati njegov razvoj 5 godina. No, ekipa nema ni glavu ni rep, Bryant glumi trenera, General Managera, vlasnika, psihologa, a uz to još pokušava biti i dobar igrač. Glumio bi i ja za 136 milijuna američkih dolara. Ne govorim da to i ne uspijeva (biti dobar igrač), ali Kobe, brate, ne možeš sam dobit svaku utakmicu. Ni Jordan bez Pippena nije znao prdnut. Dakle treba ti igrač koji može podnositi tvoj ego i u isto vrijeme zabijati 20 koševa, takvih je malo…
Dakle, s ovom ekipom prosječnih igrača Lakersi mogu samo maštat o playoffu, dakle treba srediti ekipu tako da Bryant dobije suigrača dostojnog da s Bryantom nosi cijelu momčad. A Bryant se ne treba bojati da će netko preuzeti njegovu momčad, jer za 136 milijuna koje dobiva treba biti sretan ko' mala beba.
Je da si NAJBOLJI IGRAČ u NBA, ali ne možeš zabiti svih 95 koševa koje tvoja ekipa zabija u prosjeku.
Eto toliko.
Večeras je Real-Barcelona. Bit će vatreeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeNO…

Peace out

- 11:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Crawling in my skin
    these wounds, they will not heal
    fear is how I fall
    confusing what is real...

Linkovi

  • ''IF YOU DON'T BELIVE IN YOURSELF, NOONE ELSE WILL''
    Kobe Bryant




    ''LOVE FOR THE GAME IS THE ONLY THING THAT KEEPS ME GOING ON''

    Michael Jordan

  • If I'm killed by the question like a cancer
    then I'll be burried in the silence of the answer...
    BY MYSELF!!!!!!!!