Kako je čovjek ponekad slijep, kako ponekad od drveća ne vidi šumu i ostale slične usporedbe da ne nabrajam.
Naime, uhvatio sam sam sebe u nekom kvazi- razmišljanju i pokušao shvatiti zašto čovjek uvijek situaciju u kojoj se nalazi smatra najgorom.
Svjestan da postojim, nesvjestan toga koliko vrijedim, živim u neznanju i u pokušaju osvajanja novog dana nečim posve svježim i originalnim.
Ali nekako mi se čini da sve što znam je zapravo ništa, sve što pokušavam doznati ne vrijedi puno. Ipak, to ću prišiti činjenici da još ne znam tko sam. Nekako mi se čini da živim po prioritetima koje mi je život zadao a ne po onima koje sam JA zadao. Da li to znači da još puno toga fali u mom profilu osobe ili mi je samo jebeno dosadno pa kratim vrijeme nebuloznim razmišljanjima? Što ja znam!!!!
Samo znam da je puno lakše bilo dok sam bio mali, u osnovnoj, srednjoj školi. Provodio bi svaki dan sat vremena u sobi ko fol učeći. I dok su moji roditelji živjeli u neznanju misleći da ja predano učim , ja sam u knjigu iz koje sam trebao učiti stavljao magazin Košarka i predano čitao ono što je tamo pisalo i bolio me je kurac za ono što piše u onoj drugoj knjizi. I tako 4 godine. Ne mogu reći da baš nisam ništa učio, normalno da malo jesam kad je zagustilo, ali svake godine na početku bi rekao da je ovo moja godina i da ću ja proć s 5. Nakon 5-6 tjedana ja već imam 7-8 jedinica, ali ipak, nekako me to ne dira previše i ja nastavim po svom. I što je najgore, mislio sam da mi je tako loše, da mi je teško i kako ja imam puno briga, a zapravo to je bio raj na zemlji.
Sada, shvatio sam da nema ništa od čučanja u sobi sat vremena i onda van na koš. Sada moram, htio ne htio, učiti ono što piše u onoj knjizi koju sam držao kao podlogu za nešto zanimljivije. Nema više mame da me provjeri da li učim, nema više mame da mi opravdava satove. Sada samo knjiga Anatomije nekako jezivo stoji na stolu i kao da mi govori što me čeka ako ne počnem učiti. I tako sad ipak ja ostanem u sobi sat pa i više vremena (U KOMADU!!!!) i učim ono što piše tamo jer znam da drugog izlaza nemam. Ne mogu se provlačiti kao kroz srednju školu. To mogu zaboraviti!!!
Ali sad, sad je nekako drugačije, nije mi toliko teško pročitati ono što piše kao što mi je bilo prije teško. Sad ipak posjedujem neki interes za to što učim. Usudio bi se reći da je to ono što želim, iako nikad ni u najluđim snovima ne bi rekao da stvarno želim učiti nešto.(JOŠ IZ KNJIGE-WOW!!!!!) Ali ovo je drugačije…
Možda baš u tome leže odgovori koje tražim, možda tu leži onaj dio moje osobe koja čini cjelinu…
Vidjeti ćemo- na meni je da otkrijem koliko vrijede moji snovi i moja razmišljanja, koliko je potrebno da snove pretvorim u stvarnost i da li zaslužujem te snove….
Pozdrav od čovjeka koji pokušava naučiti sve nazive kostiju, mišića, organa, tetiva, zglobova, žila, vena, aorta, živaca na latinskom.
Živi bili pa vidjeli!!!!!
Post je objavljen 24.04.2005. u 09:56 sati.