Odsutno
Vrućina ljetnih dana daleko je iza nas…Ili ispred nas ,ovisi jesmo li optimisti ili pesimisti.
Jeste li shvatili(a možda i niste) da nas za svako godišnje doba veže neki jedinstveni osjećaj?!
Ne znam ,možda sam to samo ja ,ali za svako godišnje doba ja imam osjećaj koji ne mogu opisati riječima ,koji se samo doživljava.
Možda je to vezano za događaje koji su mi se događali u određenom godišnjem dobu ,a možda se jednostavno tako treba osjećati. Ne znam…
Sad se vjerojatno pitate:''Čime se on to zamara''?!
Ma nemam pojma ,tako mi dođe. Katkad se osjećam kao Valentina iz Big Brothera ,sve analiziram ,a to mrzim…
Kroz prozor gledam ove gole grane(kako pjesnički isfurano) i razmišljam gdje je sad ljeto i što ono radi…
Ova zima toliko zna dotući čovjeka. Za popizdit…
Ponekad se uhvatim da mi fale sve vrste osoba ,od onih pokvarenih do onih ''savršenih'' pa se i sam tražim u njima…
To nema veze s temom ,ali već sam rekao da ova zima zna dotući…
Po zimi se vjerojatno više razmišlja o životu nego po ljeti, Po zimi nemaš jebeno ništa raditi i onda jednostavno moraš pičiti po mozgu i sakupljati podatke ko gljivar u vrijeme branja gljiva.
Evo ,opet još jedna neuspjela rečenica koja više sliči na monotono brisanje prašine s prozora ,nego na dubokoumno razmišljanje….
Evo opet… Joj…
Eto ljudi ,što vam zima radi od mozga ,umjesto da vam ga zaledi ona ga pržiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii…
Se srce moje ….!!!!
Ajte bok…
|