SOTONIZAM 616

Čime hranite svoju dušu nego ljubavlju. Onom koju dajete, primate i promičete. Ponekad se morate zapitati: "Da li možete dati više nego što možete i primiti?" Jedno od pravila sotonističkog svećenika Mysterium Aloima prema Elaboratu (knjiga zakona za naše svećenike) upravo je da daje više nego da prima. A duša koja ima u sebi te darove zaslužuje Aloim i otkriva raj u sebi. Naj jače oružje ljubavi je milosrđe.

Mnogi će vas pljuvati i mrziti zbog imena Sotone ili Aloima, to potpuno znamo i shvaćamo, ali upravo zbog toga se nećemo odreći imena Sotone, nego ćemo ga nositi ponosno i prema uzurpatorima koristiti oružje milosrđa. Jer ipak, duša koja je odana Aloimu, koja ga je spoznala, prima dar milosti koja je neizmjerna a kad napusti ovo tijelo doseže sjedinjenje s Aloimon, božanstvom u konačnici.

Svi znate koliko je vaš život kratak i prolazan. Neki od vas to zloupotrebljavaju na taj način da iskoriste određeni trenutak vašeg života kako bi vam nanijeli naj veću moguću štetu. A ta šteta je kad dođete u starije godine života, više nemate snage za učinit unutarnje promjene. Vaše znanje koje su vam usadili je nemoguće da ga ne živite koliko god se trudili. Srce mora biti slobodno od znanja i otvoreno svim mogućnostima. U tome leži mudrost.

Sasvim je normalno danas pljuvati po Sotonizmu, to je tako zbog mnogih loših stvari koje je Sotonizam napravio i koje još uvijek ponavlja. Ali ako Sotonizam preuzme na sebe naj veću moguću žrtvu a to je da, samog sebe ubije, uništi i stvori se ne u ljudsku religiju nego u ukaz istine. To je moguće jedino ako ljudske oči nisu stalno uprte u djela nekih Sotonista koji su činili loše i nažao, nego se punom snagom usredotoče na Aloim i time spoznate sami sebe. Aloim nije religija i ono ne želi odvlačiti ljude od svojih osobnih uvjerenja i uvlačiti ih u neke sotonističke sekte. Što se tiče Sotonizma, Aloim želi da se o njemu sazna i uči istina o njegovom nastanku i gluposti svega. Aloim je jednostavno istina.

Između prošlosti i budućnosti nema spona. Možete činiti što god želite, ali kad jednom to učinite ne možete više to opozvat. Ako je u prošlosti dakle učinjeno nešto ne pravedno ono nikad ne može postati pravedno ili opravdano.

Prošlost nas uči o raznim prorocima, svecima i čudotvorcima te o mnogim ljudima čiji je život moguće uzeti kao uzor za svoj. Radi se dakle o tome da nije važno koje su religije, vjeroispovijesti ili svjetonazora bili ti ljudi, važno je da možete nešto novo otkriti od tih ljudi i naučiti od njih. Kad je jednom neka mudrost izgovorena, nitko nema apsolutno pravo na nju, čak ni onaj koji ju je izgovorio. Ona pripada svima, jer istina je jedna i na nju imaju pravo svi ljudi. A ta jedina istina je upravo da ona nije jedna nego cjelokupno znanje započeto još od zore postojanja koja idu sukladno s pravdom, životom i življenjem. Ono što ostaje na nama je da slavimo živote tih ljudi i zahvaljujemo na njihovoj providnosti.

Za one koji se smiju ljudskoj božanstvenosti, tj. jedinstvu, tj. Aloimu: Čovjek koji vjeruje da može podučiti druge božanstvenu spoznaju Aloima; da je sve jedan organizam, ono što on postaje može biti luda, varalica ili lažov a sa stajališta logike možda je i u pravu.
Ludost: Ako vjeruješ u nešto dali te to čini luđakom? Ako da, onda je cijeli svijet pun luđaka.
Lazov ili varalica: Zbog čega bi bio takav, za to je potreban motiv, a nama su motivi mir, tolerancija, sloboda, ljubav, spoznaja itd...
Preostaje da je možda i u pravu. Poseban naglasak na možda, jer ponekad je taj možda iskra vjere koja nadjača sve vatre svijeta.

Da bi čovjek pokušao naj bliže spoznati Aloim, do te spoznaje može doći tako da istražuje svijet i spoznaje ga na materijalnoj razini i razini sila prirode. Na taj način, istraživanjem svemira možete puno toga saznati i naučiti ali ne i upoznati osim ako pričate s njime. S takvim meditacijama u kojima pričate sa svemirom spoznajete Aloimov produbljeni svijet.

Jedna od naj većih i naj težih stvari u životu koje možete učiniti jest spoznaja svoje dobrote. A kad spoznate da ljudska dobrota, kad se upražnjava zapravo nema granica i kad živite na taj način, dobivate apsolutno pravo da se među ljudima nazovete čovjekom.

Bez obzira što se Aloim ne može filozofski ili bilo kakvom teološkom raspravom objašnjavati, jer da se može onda ne bi bilo božanstvo nego proizvod ljudskog uma, čovjek treba biti odgovoran pred Aloimom kao pred božanstvom jer ne možete pobjeći od moguće pravde koja nas sve nalazi. Stoga čovjek treba živjeti u skladu s prirodom i životom i to dvoje poštivati iznad svega, jer ako ne poštujete, pravda će uzvratiti.