|
Između prošlosti i budućnosti nema spona. Možete činiti što god želite, ali kad jednom to učinite ne možete više to opozvat. Ako je u prošlosti dakle učinjeno nešto ne pravedno ono nikad ne može postati pravedno ili opravdano.
Prošlost nas uči o raznim prorocima, svecima i čudotvorcima te o mnogim ljudima čiji je život moguće uzeti kao uzor za svoj. Radi se dakle o tome da nije važno koje su religije, vjeroispovijesti ili svjetonazora bili ti ljudi, važno je da možete nešto novo otkriti od tih ljudi i naučiti od njih. Kad je jednom neka mudrost izgovorena, nitko nema apsolutno pravo na nju, čak ni onaj koji ju je izgovorio. Ona pripada svima, jer istina je jedna i na nju imaju pravo svi ljudi. A ta jedina istina je upravo da ona nije jedna nego cjelokupno znanje započeto još od zore postojanja koja idu sukladno s pravdom, životom i življenjem. Ono što ostaje na nama je da slavimo živote tih ljudi i zahvaljujemo na njihovoj providnosti.
Za one koji se smiju ljudskoj božanstvenosti, tj. jedinstvu, tj. Aloimu: Čovjek koji vjeruje da može podučiti druge božanstvenu spoznaju Aloima; da je sve jedan organizam, ono što on postaje može biti luda, varalica ili lažov a sa stajališta logike možda je i u pravu.
Ludost: Ako vjeruješ u nešto dali te to čini luđakom? Ako da, onda je cijeli svijet pun luđaka.
Lazov ili varalica: Zbog čega bi bio takav, za to je potreban motiv, a nama su motivi mir, tolerancija, sloboda, ljubav, spoznaja itd...
Preostaje da je možda i u pravu. Poseban naglasak na možda, jer ponekad je taj možda iskra vjere koja nadjača sve vatre svijeta.
|
