petak, 16.07.2010.
Kako u ljetu naći lice zime?
"Odavde do zbilje ništa vremena
tad tišina postaje sve glasnija..."
Iz još jednog dužeg sna, pozdravljam moje drage blogere i slučajne prolaznike, ako vas put blogosfere obraslim stazama još ponekad dovede k meni.
Nisu se moje misli uspavale, iako često to poželim, uspavala se Clarisss... kao i sve oko nje. Tako svojim pospanim pogledom promatram kako život teče, plovi ustajalim, već preplivanim vodama u neznanom smjeru, dok se ispod površine još uvijek lome uzburkani valovi željni zapljuskivanja žalova. Ali vjetra niotkuda. Samo lagani povjetarac koji s vremena na vrijeme podsjeti more da u njemu postoji iskra života. A brodica kojom plovim odnese me do stjenovite obale, gdje se nasukana bori s plimama i osekama, pokušavajući se ponovo otisnuti ka pučini. Jer teško se pomiriti s tim osamljenim sprudom i biti ostavljen na milost i nemilost vjetrova i morskih mjena...
Nije li to jednako teško, kao što je teško držati se savjeta, koji ste vjerojatno nebrojeno puta čuli, da zadovoljstvo treba naći u onome što imamo, a ono što ne možemo promijeniti, trebamo prihvatiti...
"...Ako sam u krivu, šta je istina
Kako nevidljivom izbrisati ime
kako u ljetu naći lice zime..."
- 01:12 -