ponedjeljak, 28.01.2008.
...
Da mogu,
poslala bih ti dio topline zagrljaja
nek ugrije ti ovo hladno jutro;
dio topline zagrljaja što uzeh ga iz tvog naručja
i sačuvah u duši,
pa me sad prati u snovima,
šulja se tiho k'o mačak, na prstima...
a žudnja jutrom postaje sve snažnija
dok budim se bez tvog nježnog dodira usnama
- 23:03 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
subota, 12.01.2008.
Dobro se dobrim vraća...?
Nakon blagdanskih čestitki, lijepih želja i vremena provedenog u razmišljanju o mnogočemu, u moje misli uplelo se pitanje vraća li se dobro dobrim?
Ponekad se čini kako uvijek samo pružamo, a gotovo ništa ne dobivamo zauzvrat... Trudimo se na poslu, pomažemo prijateljima, uvijek na usluzi radnim kolegama/kolegicama, priskačemo u pomoć kome god je to potrebno, dajemo sve od sebe kako bi usrećili partnera (dečka/djevojku, bračnog partnera... ljubavnika/ljubavnicu...), prilagođavamo se u svakoj prilici i pri tome često zanemarujemo svoje potrebe, želje, osjećaje....
Nakon nekog vremena shvatimo da tapkamo na istom mjestu... niti smo dobili povišicu, niti premješteni na bolje radno mjesto, prijatelji nas se sjete samo kada nešto zatrebaju, partner nas shvaća «zdravo za gotovo»....
I već kada se pomirimo sa sudbinom i uživimo se u ulogu vječnog patnika, potlačenog i iskorištavanog, život nas iznenadi svojom svijetlom stranom za koju smo mislili da nas nikada neće obasjati. Polako, ali sigurno, pomalo se krećemo u smjeru u kojem smo oduvijek htjeli, iako nam se iz svoje perspektive na životnom pravcu čini da nikada ne dobijemo onoliko koliko mislimo da zaslužujemo. A ponekad se čini kako predugo čekamo.. Uvjereni u svoju nesreću ne primjećujemo lijepote življenja koje neprimjećeno prolaze pored nas, a samo trebamo pružiti ruku i uhvatiti sreću za njezino veliko «S» i pustiti da nas ponese... Samo, ruka nam s vremenom oteža i sve više gubi volju za borbom, pa se ukopavamo u svoju tugu protraćenog vremena koje prebrzo donosi novi dan i nove godine za koje sve manje i manje vjerujemo da će nam donijeti našu tako zasluženu «nagradu».
No najveća nagrada krije se u nama samima, kada u dubini duše postanemo zahvalni sami sebi što smo za nekoga učinili nešto lijepo. Kada na kraju dana možemo spokojno usnuti znajući kako smo dali od sebe ono najbolje i najviše što smo mogli u određenom trenutku.
Zato činimo dobro jedni drugima, ne radi vlastitog interesa ili straha od kazne, činimo to iz dobrote svog srca i nagradili smo sami sebe..
- 12:11 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
