PLAYLIFE 2490

Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (18)

Copyright © 07/08/09/10

Playlife

četvrtak, 29.11.2007.

Deja-vu Najdraži stranče! Danas me kao školjku prisloni licu i slušaj šapat moje tišine. Sjedni pored mene da zajedno zarijemo stopala u ovaj mokri pijesak. Ne pitaj me ništa! Svaki biser pod ovim okom ispričat će ti jednu stranicu davno napisane knjige. Možda će ti more povikati da sanjaš, ali ti se nemoj probuditi najdraži stranče! Ostani uz mene u ovom ludom snu! Podijeli samnom uvu glasnu tišinu i šarenilo svijesti. Istina je... nećemo se sjećati kada se okno snova otvori. Zato ostani stranče! Gledajmo zajedno ovaj srebrni mjesec što ponosno traži svoj odraz u vodi. Neka nas tišina na svome ćilimu ponese. Tiho, tiše, najtiše, biti će to najljepši razgovor ikada. Možda se jednom i sretnemo u onom krivom svijetu. Dotaknu li nam se tada pogledi, najdraži stranče... udahnut ćemo život jednom davnom snu i samo zastati deja-vuom prikovani. Nikada se nećemo sjetiti tišine.