|
|
subota, 29.11.2008.
Ne trunem ;)
Dok palim štapić koji miriše na cimet, kiša me kroz prozor nabrijano gleda. Nos joj je začepljen od sagorijevanja ljudske trulosti koju ljudi prikrivaju paleći mirisne štapiće… Ja ne trunem, kunem se.
Samo vrištanjem pokušavam prikriti teški zvuk kiše
i paralelno kucanje dvaju satova, u dva sata,
u noći s kišom i oblakom cimeta i tijelom koje
ne trune.
|
29.11.2008.
- 02:23 -
Copyright © -
Komentari (33)
nedjelja, 02.11.2008.
Abortus
Amnezija je poprimila oblik, boju i zvuk abortusa koji mi se usjekao u kožu i kliznuo niz kosti poput hrđave metalne žice. Sjećam se onog lažnog Sokrata u kostimu nesposobnog realiste kako mi prazni utrobu. Pred očima mi ruke zamazane nevinom krvlju što grčevito gužvaju jednokratnu spavaćicu. Moje tiho postojanje sada je samo metafora beskonačno dugog trena na električnoj stolici. Moj životni genetski materijal ispisan je grijehom. I svo ovo vrijeme živim u uvjerenju da je praznina samo zatišje koje nosi zrelost. Ali previše je tiho. Moje dijete više ne vrišti. Ja sam ubojica! Ja sam hibridna sinteza psiho fizičkog kaosa. Spoj koji nije reagens ni za kakvu socijalnu interakciju. Ja sam socijalno kemijska greška. Nešto što treba proliti u odvod, oprati epruvete i početi ponovo. Sudite mi! Smaknite me! Tren na ovoj stolici je vječnost. Povucite ručicu, izvrnite bočicu!
Danas mi treba reinkarnacija.
Ili čarolija.
|
02.11.2008.
- 12:30 -
Copyright © -
Komentari (35)
|
