PLAYLIFE 2490

Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (18)

Copyright © 07/08/09/10

Playlife

utorak, 31.07.2007.

I'm every woman Izašle su pod ruku... Sve redom sjajne, ofarbane, obavezno duge (nebitno šta je izgorena) kose. Kikoću se glasno, dok im se brončana koža zateže od zimskog sna u solariju. Sjedaju za stol u prvom redu terase Hemingwaya, kako bi necenzurirano zabilježile svaki pokret svojim našiljenim senzorima. Križaju sexi nožice izdepilirane prirodnim ''extra aloe-vera'' voskom, jer njihova besprijekornost ne trpi neko jeftino štandovsko smeče. Zajedno sa prekriženom nožicom ljuljaju svoju minimalno 8 cm visoku štiklu čiji cirkoni garantiraju trenutno sljepilo. Minice su im od prilike istih dimenzija kao i potpetice, što je izračunala sveopće prisutna muška populacija sa terase. Na nosu im nabijene velike, naravno s potpisom sunčane naočale ispod kojih im 10 slojeva maskare i šaka šljokica pretežu kapke. Uz ekstremno čuđenje je li moguče da ih još nitko nije poslužio, rotiraju svoje marionetne glavice i po stolu lupkaju 4 cm dugim, koraljno crvenim noktima. Nakon šta im konobar ''napokon'' posluži kavu, uz ispriku i duboki naklon ponizno se vrača po smeđi šećer. Za to vrijeme one mašu glavama i uz ''Isuse Bože'' gestikulacije primiču svoje slim's cigarete usnama sa kojih kaplje L'orealovo new entry sjajilo. Naravno da sve imaju drečeće, kričave torbice i u njima svemirske brodove na koje se neznaju ni javiti kako treba. A dok im cijelo to vrijeme stol poput bodyguarda okružuje oblak nekog perverzno jakog parfema, one ne prestaju drobiti u isti glas... ''Vidi molim te kako smo lijepe danas! Ajme, kako ti je krasna ova Gucci torbica! Je li to onaj novi Cacharel parfem? Dali da kupim nešto iz Leonardine ili iz Matijine kolekcije? Ma jesi vidjela onu tamo lijevo... kakve li su joj to cipele, pa to je totalni last season! Pričaj mi A... jesi li prekinula sa gospodinom B i spanđala se sa gospodinom C ili si ih obojicu zamjenila gospodinom D? Ma daj mi reci koliko je efikasna ta UN dijeta i koliko si grama izgubila u protekla 4 sata? Kako da se riješim celulita na bedrima, a da ujedno ne mrdnem guzicom iz masažne fotelje? Kad će me nazvati? Hoće li me nazvati? Šta ću mu reći? Hoću li ispasti drolja ako spavam s njim prvu večer? Dali mi je ispod časti biti s tipom koji vozi Golfa četvorku ili da nađem nekog s Bmw-om? Joj, razmazala mi se maskara! Vidi li mi se linija od pudera? Imam li nešto na zubima? Bla, bla, bla! Ha-ha, he-he, hi-hi, ho-ho, hu-hu... Ispijaju one tako kavu na Hemingway terasi, kikoću se i zabacuju kosu sa jednog ramena na drugo, a istodobno snimaju kakve ključeve i mobitele na stol ispuštaju obližnji macani... Eto šta su ti današnje cure... bez cenzure.

subota, 28.07.2007.

Boemluk Već danima kreativno dubim pijane lubenice, miksam đavolje koktele i cuclam zaleđene trešnje. A nočima se ritmično njišem zatvorenih očiju sa šarenim kišobranom iza uha do kojeg nekokuzno slobodna razvlačim svoj boemski osmijeh...

utorak, 24.07.2007.

Kožnog novčanika silo, mama ima moč! Mama će pljunuti u svoj dlan i zagladiti mi razdjeljak... Sakriti će me pod svoj šator od suknje, jer samo je tamo, moje kampiranje sigurno! Ponijeti će me na svom čarobnom čilimu iznad glava smrtnika i svih zasukanih rukava, a ja, njena mala pijavica, njen pirsing na sisi, veselo ću pjevušiti: mama kupi mi auto, bicikl i romobil... mama, kuuupi mi, mama, naaađi mi, mama sreeedi mi sveee!

ponedjeljak, 23.07.2007.

Ostarjeti ću... Ostarjeti ću i povjerovati da moj život bitno ne mijenja tuđe živote, da moja angažiranost ne angažira druge, niti da moja osvještenost osvještava ikoga. Počet ću ignorirati tuđa očekivanja i kružiti po svom uskom okviru premišljajući se između zjevanja i spavanja. Svijet će i dalje propadati, a ja ću pojačati TV da ne čujem...

petak, 20.07.2007.

I want candy Rješih da definitivno nisam mladica na kojoj će ostati svijet. Usprkos tome što sam jedna od rijetkih koji emitiraju, a ne imitiraju... i dalje sanjam da mi je život poput MTV spota u kojem ću otići u candy shop. Zajedno sa sebi sličnima ispustit ću lizalicu i neću spasiti svijet!

utorak, 17.07.2007.

Priča za sebe Jeste li znali da, ako golubu izvadite mozak, on nastavlja živjeti. Ako ovo nije istina, onda me slagala jedna internet stranica o flori i fauni, ali eto, ja živim u uvjerenju da jest istina... Uglavnom, golub i bez mozga živi, ali ne funkcionira nego jednostavno samo stoji i tupo gleda u prazninu... Ako ga gurneš, on napravi par koraka. Ako ga baciš u zrak, on mahne krilima par puta, tek toliko da sleti a ne da padne. Ako mu u kljun staviš hranu, on je proguta. Ako mu daš vode, on je popije. Ako mu ništa ne radiš, on tako stoji mirno dok ne crkne. E pa tako i ja. Poškakljaš me, smijem se. Napadneš me, branim se. Zagrliš me, zagrlim te. Daj mi da jedem, jesti ću. Daj mi da pijem, piti ću. Udari me, plakati ću. Budi mi prijatelj, bit ću ti prijatelj, bez razmišljanja o tome tko si. Gurni me, hodat ću. Baci me, letjet ću, ali ne u visine, nego prema zemlji. Pozdravi me, pozdravit ću te. Mahneš mi, mašem ti. Ignoriraj me i onda posmatraj kako samo mirno stojim sa praznim pogledom, posmatraj kako polako crkavam.

subota, 14.07.2007.

Samo igra Bojim se da smo posmatrači, a ne pokretači i da je sve ovo samo društvena igra nekih gigantskih perverznjaka koji bacaju kocke i naše namnožene figure premještaju po predviđenim poljima. Na kraju će biti "ne ljuti se čovječe" i smijat će se svi, osim nas.

četvrtak, 12.07.2007.

Ana ne voli... Lažove, Glupe ljude, Glupe ljude koji se prave pametni, Pametne ljude koji se prave glupi, Previše riječi, premalo dijela, Tebe!

srijeda, 11.07.2007.

Stara jezikuša Sve što dotaknem, jednim specifičnim talentom zajebem! Neko me davno prokleo onom starom jezikušom: da-bog-da imala pa nemala. I čitav život ja imam sve što poželim! Imam. Pa nemam.

ponedjeljak, 09.07.2007.

Ljubav OR Navika Svi znate barem po jedan primjerak onih parova koji su zajedno tisuću godina, koji se ne razdvajaju i nikada ne izlaze svako sa svojim društvom, već tegle jedno drugo na leđima monotonije. Ali to njima ne smeta. Jako se vole njih dvoje i naravno baš ih briga šta ko misli o njima. Samo valjda nisu svjesni da, ako se vole i ako su sretni, ne moraju druge činiti nesretnima. Uglavnom, nakon nekoliko godina uzajamnog mučenja, ti parovi se redovno, ali baš redovno počnu svađati. Konstantno se kače po svojoj kući, a bome se svađaju i po tuđim kućama i naravno da useru svima noć... Pa izađu s društvom i raspravljaju se svo vrijeme, a jadni ljudi koji sjede s njima kolutaju očima i na kraju pobjegnu ostavljajući ih same. Takva situacija se oteže nekoliko mjeseci... konstantna raspravljanja, svađe, mirenja (i naravno vječita uzrečica - poslije svađe sve je slađe - jest kurac, al eto) i doguraju nekako do raskida. Okolina (ne zato što je zla ili bilo šta slično, već iz posve logičnih razloga) odahne, i sve se čini u redu. Međutim... jedno od njih dvoje se obavezno pokaje. I kuka. I plače. I govori da ne može živjeti bez onog drugog. I radi neviđene gluposti u cilju dokazivanja svoje ljubavi. Ono drugo se u većini slučajeva nakon raskida osvijesti i shvati da to što je bilo, ako i jeste bila ljubav, je prošla... U većini slučajeva to i je bila ljubav samo jakooo davno i jakooo davno je prešla u naviku. Ali neee... bijedno uplakano stvorenje moli da se pomire, i 'voli'... i onda dođe meni (ili bilo kome od vas) i cmizdri po ramenu ostavljajući fleke od maskare... i pati, i pati... i naravno nakon nekog vremena počne da mrzi, i psuje, i proklinje, ali nikada, ali baš nikada ne zaboravlja. Ne kažem ja da se ljubavi trebaju zaboraviti, ali zar se ne može čuvati neka lijepa uspomena u glavi i zaboraviti ružne stvari kad ste se već voljeli? I zašto se ne može raskinuti na samom početku ere svađe nego se mora prenositi ta odvratna negativna energija na sve oko sebe? I zašto... zašto ljudi moraju preuveličavati svaku svoju emociju praveći od toga mali histerični raj za sebe i veliki pakao za sve oko sebe? Kao da bi bio problem razići se prijateljski i produžiti sa svojim životima... jer,ne, nemate vas dvoje samo jedan, onaj zajednički život! Kad će ljudi konačno naučiti razlikovati ljubav od navike?!

nedjelja, 08.07.2007.

Just stress Danas ruku pružaju samo prosjaci, a brižni humanitarci naplačuju usluge. Promatrač je postao potrošač i s ''jebe mi se'' zaključuje svaku raspravu. A tko će zaliti karanfile? Tko će zavrnuti ruku đeparošu? Tko će pričuvati vrata lifta? Tko će dohvatiti Heineken s najviše police? Tko će prići dok ležiš sa slomljenim rebrom i štiklama u zraku na najprometnijoj ulici? Ljudi su postali sikčuće hijene zabavljene oko vlastite lešine dok socijalne krtice čorave i naoštrenih laktova kopaju jame jedni drugima.

subota, 07.07.2007.

Gdje je nestao Alfa mužjak? Gdje je nestao alfa mužjak ili makar normalan frajer? Mislim, cijela ta sorta... ako je ikada postojala... ako nije mit koji su očajne žene izmislile da nadomjeste taj nedostatak u muškom rodu... Gdje su? Šta im se dogodilo? Jesu li se utopili u moru metroseksualaca, gejpedera, homo balcanicusa, neiživljenih drkadžija i ostalih primjeraka muškog roda prisutnog na tlu mile nam šatro-države? Zar ovdje nijedno muško više nije muško, a da ujedno nije i ''ja s brda sišo, iz teretane izišo... zucni jednu i šljagu ću ti zavalit daš do marsa odletit, ješčula?'' Ili su ih možda istrijebile feministkinje (feministkinjama nije cilj ponižavanje ili istrebljivanje muškog roda, samo postizanje ženske ravnopravnosti, hvala na pitanju, kako ste vi?) ... A možda su ih oteli vanzemaljci? Ili je amazonkama rasplodna godina pa su jednom davno, u sitnim satima neke sparne lipanjske noći dok su svi spavali, kidnapirale najbolje primjerke? Ili se možda ipak kriju negdje izvan pogleda, pa iskaču iza svakog ćoška pred neke tamo sretnice, a iza tog ćoška su se prethodno sakrili od mene i meni sličnih?

petak, 06.07.2007.

Killing me softly Ljudi su obične budale što se za patnju otimaju! Voljni smo, kadri i potpuno spremni svojoj patnji izgraditi hramove te ju veličati u religijskim obredima. Patnja nas pročišćava... Bože daj nam patnje! Bičujmo se, plačajmo račune HT-u, trčimo u susret srčanom udaru rumenih obraza, kupujmo na kredit, čupajmo korijene naših dlaka, jebimo se sa bivšima, nosimo štikle, uvlačimo otrove, gutajmo poroke, udajmo se za nasilnike, patimo, patimo, patimo...

četvrtak, 05.07.2007.

Directed by God Uvjerena kako je Bog režiser, a svijet film iz pedesetih, kupit ću si crne naočale s bijelim okvirom i na visokim potpeticama prošetati Korzom, pod ruku sa frajerom u odijelu. U ulozi stoji: ''Žena kao ti je krhka, a jaka. Nježna, a snažna. Pravi se glupa, a u biti je lukava ko lisica... ...Klima glavom i smješka se dok ga ostavlja, a onda ga moli za milost (u svakom se filmu on-njoj vrati, ako je dovoljno skrušena). Zatim zgazi ponos. Zgazi sebe s obje noge, a onda malo skače po svom dostojanstvu i pljune sama sebi na obraz.'' Nakon prve scene skidam sunčane naočale... "Toto... I don't think we're in Kansas anymore."

srijeda, 04.07.2007.

Ispovijedi opasnog uma Razmažena sam. Djetinjasta sam. Smiješna sam. Malo sam psihotična. Malo više paranoična i definitivno sam opsesivna. Previše psujem za žensko. Vrlo sam drska. Volim se nadgovarati. Previše pažnje obraćam na detalje. Vrlo lako mijenjam raspoloženje i mišljenja o ljudima. Kidam i ruke i noge kad god mi se pruži mali prst. Volim provjeravati granice tuđeg strpljenja. Brutalno sam iskrena i ne znam začepiti kad treba. Ne znam tješiti ljude i ne volim da me ljudi nepozvani tješe. Grozim se svakog oblika sažaljenja i samosažaljenja. Nekad se smijem kad svi plaču. Nekad plačem kad se svi smiju. Loše podnosim osjećaje. I svoje i tuđe. Lako uvrijedim i povrijedim. Čak i nenamjerno. Još se lakše uvrijedim, a najlakše se povrijedim. Ne pokazujem osjećaje svakome, a kome ih pokažem, pokažem previše. Ljutim se bez razloga... I volim sve svoje osobine, uključujući gore navedene!

Pokvarena mašta & prljave strasti Shvatila sam da osnovni problem mog emotivnog života leži u tome šta bi se sve moje frendice udale za mene da sam muško, a usprkos činjenici da sam žensko, frendovi nikad nisu htijeli da me žene. Dakle, puno bolju prođu imam kod ženskadije. Kuc, kuc... ''Dr. Zambelli, oprostite što smetam, ali ja bi rado jednu kitu do kolena''

Sweet child of mine Drago dijete! Bez sekundarnih spolnih odlika, Mrs. Robinson is not trying to seduce you. Ti si tako naočit i dičan. Pravo malo đubre. Žene će te voljeti.

utorak, 03.07.2007.

Summer blues Uskočih si u gubicu onom starom, poznatom '' zimi-zima, a vruće ti uleti-u ljeti'' izjavom. E pa da mi je bar nešto uletilo sem ovih nekoliko šamara znoja. Jebem ti ljeto i ovu moju gostoprimsku sobu u koju se uselilo.