PLAYLIFE 2490

Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (18)

Copyright © 07/08/09/10

Playlife

srijeda, 21.11.2007.

Znaš ono... Znaš ono, kad ti nije hladno do kosti, nego te kroz kosti prožima i na plus tristo? Kad je svaki korak kao da staješ na stotinu noževa, a ne sjećaš se da si se išta dogovarala sa zlim silama? Kad ti vlastite oči u ogledalu izgledaju mliječne, slijepe? Kad mozak poluumrtvljen radi tek toliko da ne vegetiraš fizički, iako je sve osim tijela odumrlo? Kad je naporno misliti, jer svaka misao te vraća na isto... na ono, na šta se ne želiš vraćati? Kad ti se čini da je najbolje rješenje zavući se pod osamsto deka i jorgana i nimalo dostojanstveno crknuti? Kad ti vrijeme čas leti čas puže, a ti bi najradije da se zamrzne, da stane? Kad je sve, u suštini, potpuno normalno, kad se svi ponašaju kao da se ništa nije desilo... a upravo je to najveće mučenje? Znaš li...? A znaš šta još? To prođe. Sve prođe.