PLAYLIFE 2490

Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (18)

Copyright © 07/08/09/10

Playlife

ponedjeljak, 09.07.2007.

Ljubav OR Navika Svi znate barem po jedan primjerak onih parova koji su zajedno tisuću godina, koji se ne razdvajaju i nikada ne izlaze svako sa svojim društvom, već tegle jedno drugo na leđima monotonije. Ali to njima ne smeta. Jako se vole njih dvoje i naravno baš ih briga šta ko misli o njima. Samo valjda nisu svjesni da, ako se vole i ako su sretni, ne moraju druge činiti nesretnima. Uglavnom, nakon nekoliko godina uzajamnog mučenja, ti parovi se redovno, ali baš redovno počnu svađati. Konstantno se kače po svojoj kući, a bome se svađaju i po tuđim kućama i naravno da useru svima noć... Pa izađu s društvom i raspravljaju se svo vrijeme, a jadni ljudi koji sjede s njima kolutaju očima i na kraju pobjegnu ostavljajući ih same. Takva situacija se oteže nekoliko mjeseci... konstantna raspravljanja, svađe, mirenja (i naravno vječita uzrečica - poslije svađe sve je slađe - jest kurac, al eto) i doguraju nekako do raskida. Okolina (ne zato što je zla ili bilo šta slično, već iz posve logičnih razloga) odahne, i sve se čini u redu. Međutim... jedno od njih dvoje se obavezno pokaje. I kuka. I plače. I govori da ne može živjeti bez onog drugog. I radi neviđene gluposti u cilju dokazivanja svoje ljubavi. Ono drugo se u većini slučajeva nakon raskida osvijesti i shvati da to što je bilo, ako i jeste bila ljubav, je prošla... U većini slučajeva to i je bila ljubav samo jakooo davno i jakooo davno je prešla u naviku. Ali neee... bijedno uplakano stvorenje moli da se pomire, i 'voli'... i onda dođe meni (ili bilo kome od vas) i cmizdri po ramenu ostavljajući fleke od maskare... i pati, i pati... i naravno nakon nekog vremena počne da mrzi, i psuje, i proklinje, ali nikada, ali baš nikada ne zaboravlja. Ne kažem ja da se ljubavi trebaju zaboraviti, ali zar se ne može čuvati neka lijepa uspomena u glavi i zaboraviti ružne stvari kad ste se već voljeli? I zašto se ne može raskinuti na samom početku ere svađe nego se mora prenositi ta odvratna negativna energija na sve oko sebe? I zašto... zašto ljudi moraju preuveličavati svaku svoju emociju praveći od toga mali histerični raj za sebe i veliki pakao za sve oko sebe? Kao da bi bio problem razići se prijateljski i produžiti sa svojim životima... jer,ne, nemate vas dvoje samo jedan, onaj zajednički život! Kad će ljudi konačno naučiti razlikovati ljubav od navike?!