....Jedan trenutak

"Oboljet će svaki treći stanovnik Hrvatske, a svaki četvrti gotovo sigurno umrijeti od te bolesti. Svjesni smo da pandemija dolazi, ali se mi za nju ne pripremamo"


Godišnje jedanaest milijuna ljudi u svijetu oboli od raka, a umre ih sedam milijuna. Mjesec Oktobar je mjesec u kojem se vise i jace pokusavaju osvijestiti ljudi da se preventivno bore ne samo protiv raka dojke, nego raka uopste.



Pet osnovnih pitanja (i odgovora):

1. Moze li rak dojke u potpunosti biti izbjegnut?
Ne. No, svaka zena moze nesto uciniti, da smanji rizik. Pod time se podrazumijeva redovno kretanje, izbjegavanje da ima previse kilograma i da postane ovisna od alkohola i nikotina. Ukratko, sve sto covjek pod jednim zdravim zivotnim stilom podrazumijeva.

2. Koliko je zena pogodjeno?
Za Bosnu i Hercegovinu ne postoje zvanicni podaci, postoje nagadjanja. U susjednoj Hrvatskoj je situacija poprilicno ozbiljna (pogledati prvu recenicu ovoga posta), u EU zemljama oboljeva u prosjeku svaka osma do deseta zena na rak dojke. 75% zena koje su oboljele imaju vise od 50 godina. Ako se oboljenje pravovremeno otkrije sanse za ozdravljenje su dobre. Statistike kazu da dvije trecine zena koje su oboljele od raka dojke od istoga ne umiru. Kod mladjih zena rak nije agresivniji, no sanse za ponovno pojavljivanje su vece, nakon jedne uspjesne terapije odnosno lijecenja.

3. Postoje li zene koje su vise u opasnosti od drugih?
Da, postoji jedna malena grupa sa genetski nosecim rizikom, One cine 5% svih zena. Vrijedi: svaka zena moze od raka dojke oboljeti, stoga je preporucljivo redovito posjecivati doktora i raditi redovno mamografiju. Vec od 35 godine.

4. Kako se prepoznaje, da neka osoba ima rak dojke?

Uglavnom nikako. Dvije trecine oboljelih se mamografijom otkriva. Cvorici su u pocetku jedan do dva centimetra opipljivi.

5. Sta se desava prilikom mamografije odnosno samog pregleda?
Mamografija je jedno rentgensko pregledanje tkiva dojke, Dojka biva priklijestena izmedju dvije ploce i na tkivu se traze sve promjene. Vec skroz maleni cvorici od nekoliko milimetara mogu biti otkriveni. Pregled ne boli, no vecina zena ce reci da se osjecaju neugodono. Od 40. godine trebala bi se mamografija raditi najmanje jednom godisnje.

Odlicna reklama, sa izvanrednim efektima, koja je siguran sam astronomski kostala.

Nekako kad se covjek vrati u daleku proslost i uporedi desavanja u Evropi, od Rimskog carstva do danas, skoro sva bitnija desavanja, otkrica, ratovi, izumi, dobro i lose, mimoisli su nasu zemlju, Bosnu i Hercegovinu.

Nakon raspada RImskog carstva dolazi vrijeme mraka, karavana, kvazi-prica, mitova i legendi. O godinama izmedju 400. godine nove ere i 1100.godine nove ere nemamo nikakvih informacija, i ono sto imamo je po principu: Nu, pogodi.

Onda se desio Karlo Veliki. Onda je bio srednji vijek i doba mraka i inkvizicija. Nas nije posjetio ni osvojio, Karlo. Nije bilo ni inkvizicije, no kao posljedica nam je ostalo da druge bacamo na lomacu, tek tako. Da druge osudujemo na nacin na koji je inkvizicija to cinila prije 6-7 stotina godina.

Onda se desilo da su se neki odlucili da plove i osvoje nova tla. Ni to nas nije zapalo, jer smo potpali pod Osmansko carstvo.

U par godina se desio i Gutenberg. Tamo negdje.

Poslije je doslo do industrijalizacije sto je nas mimoislo. Nismo znali nista i samim tim nismo cinili nista.

Prvi koji su nesto donijeli su bili Austrougari. Mrvice no za nas je to bilo ogromno. U Bosni su se tada rusili svjetovi.

Zvali su to novotarije.

Onda se desio kapitalizam, kod nas ga nije bilo, iz jednog oblika polufeudalizma presli u socijalizam.

Pojavio se rock'n'roll, pojavila se seksualna revolucija. Nas je stitio socijalizam od takvih 'novotarija'.

Rusila se zeljezna zavjesa, nas je stitio rat i destrukcija i sve sto je doslo poslije u obliku raspomamljenih sovinisticki nastrojenih politicara.

Jos uvijek na margini, spremni da svakoga osudimo i bacimo na inkviziciju, da zivimo kao da roch'n'roll ne postoji, te kao da se seksualna revolucija nije desila, cekamo da padne zeljezna zavjesa.

Sta god da nam donesu, za nas su to novotarije.

A Bosna i Hercegovina prezivi nekako sva ova stoljeca. Tuzna, sama, siromasna, cemerna, sa bljeskovima svoje ljepote koju sve dublje sakriva u svojim njedrima. Ostavljena od sviju.

Danasnji obrok:

Krompir u posebnoj tavi, izrezan na kolutove i preko njega posut sesam. U drugoj tavi tri snicle od puretine, pripremljene i na tihoj vatri pripremljene i prokulice, bez kapi ulja, samo okrenute na vreloj plati. Preko snicili dodato malo persuna i vlasca.

Citam desavanja oko knjizevne nagrade, nagrade nazvane po Mesi Selimovicu, covjeku cija se djela i dan-danas iznova i iznova mogu citati. I citam tako ta desavanja i razmisljam da li je uvijek iznova potrebno pljuvati na sve one koji ne misle kao organizator. Ok, nagradu je dobio jedan, zvani Miljenko Jergovic, drugi je nije dobio, zvani Andreas Nikolaidis. Drugi je to fino objasnio, bez pljuvanja, u svojom tekstu u novom broju Slobodne Bosne. Prvi se, naravno, zahvalio na nagradi i izbjegao svako svadjanje i pljuvanje, svjestan da nas je malo, izdignuvsi se iznad kospicarskog nivoa, no za pljuvanje se pobrinuo mladjahni M.B., koji je punoljetan te mu i ime mozemo navesti> Muharem Bazdulj.

Cemu i zasto? Ne moci napisati kritiku nekog djela, knjige, teksta, bez pljuvanja znak je izrazite slabosti iste osobe te pomanjkanje cinjenjica kojima bi se ista potkrijepila.

Jednako tako interesantno je pratiti sve ovo sto se od intervjua Dz. Latica Startu desava, od reakcije iz IZ do najnovijeg pisma Dz. L. Startu.

Da li su svi koji ne misle kao on, drugovi, pitanje je sada?
Postoji li svijet izvan svijeta koji egzistira u njegovoj glavi i glavama njegovih istomisljenika?

Razlicitost je bogastvo, posebno razlicita misljenja i ideje, koje se kod nas moraju tarabom sakriti, kako to covjek sa pocetka ovog posta fino napisa, i sve sto izviri treba gurnuti nazad.

Nazalost.

Interesantna prica se desila neki dan. Razgovaramo, nas nekoliko, o svemu, o privatizaciji, o odlasku nasih ljudi u 'pecalbu', o "odlicnoj" nam Vladi.

Evo i nekih detalja sa konferencije svjetskih kafedzija:

Nasi ljudi, po prvi put, ne odlaze u inostranstvo totalno neobuceni, neobrazovani, bez znanja stranog jezika. Dovoljan je primjer sjeveroistocne Bosne u kojoj zivi najveci postotak onih koji su "zavoljeli" Afganistan, Irak, i jos neke zemlje u regionu. Ljubav prema novcu kazu nema granica, ni sengenskih ni nacionalnih. (Prema podacima koje sam uspio pronaci, najmanje 2000 ljudi iz Lukavca i jos 2000 iz Tuzle, Zivinica, Srebrenika i okolnih mjesta su trenutno na radu u Iraku i Avganistanu. Podaci za ostale dijelove BiH ne postoje. Navodno je oko 1000 ljudi iz glavnog grada BiH takodjer uposleno na poslovima osiguranja, deminiranja te drugim tercijarnim djelatnostima. Na Kosovu je jos 1999. godine prisutna omanja grupa ljudi iz Banja Luke i okoline, radeci za UN i ine organizacije, u medjuvremenu je broj ljudi utrostrucen.)

Ljudi su najvecim dijelom vec radili za strane organizacije u BiH, dok su ove bile prisutne. Situacija se pogorsavala kako se broj stranih organizacija u BiH smanjivao, no u cijelu pricu upadaju kompanije, ha-americke, ha-vojne, poput B.R. koje su nudile i nude posao u zemljama u koje je tek uvezena "americka demokratija".

Mnogi su skepticni, oni malo manje prijavljuju se na oglase za posao i odlaze. Ovaj put je drugacije nego 60-tih godina proslog stoljeca, kada su im djedovi, amidze, daidze i ostala rodbina i prijatelja, te "postena inteligencija i radni ljudi i gradjani" odlazili na posao u Austriju, Njemacku, Dansku, Svedsku i druge zemlje tru(h)log kapitalizma.

Ovaj put.

Prvi pokazatelji naglog rasta bosanskohercegovackog izvoza nisu mogli proci neprimiijeceni ni u Vladi FBiH, gdje su po hitnom postupku razmatrane mjere osiguravanja sredstava za nadolazece pra-pra-praunuke. U tu svrhu receno je i sljedece: "Ako bi se privatizirala sva
drzavna imovina u preduzecima, izuzimajuci elektroenergetski sektor, moguci finansijski
efekt je dobivanje oko cetiri milijarde KM." (citirano iz Avaza od 20.sep 2007 str. 4 op.a.).

Ovime ce se prikupiti dodatna sredstva za osiguravanje sredstava za nerodjene potomke. Nasa vlada misli na buducnost svojih potomaka.


Postavlja se pitanje imaju li USA dovoljno snage da pokrenu toliki broj ratova i da potrazuju toliki broj radnika, koliko je radnosposobnih u BiH?

Kazu u svijetu Islam je radikalan, kazu kod nas Pravoslavlje je radikalno, kazu na Bliskom istoku Judaizam je radikalan, kazu, opet kod nas, Katolicanstvo je radikalno i na kraju kazu, a gdje drugo do kod nas, Islam je radikalan.

Niti je Islam, niti Judaizam, niti Katolicanstvo, niti Pravoslavlje, niti bilo koja druga religija radikalna.

Radikalna je politika koja pod odredjenim vidom religije gura svoje radikalne politicke stavove.

U politici lezi problem radikalizma.

Jedan radja drugi, Drugi bastini treci, sam ne moze nista. Ljudi su mu najbolja hrana da opstane

Zamisli da je glavni grad BiH Banja Luka?
Da li bi Dodik onda bio za decentralizaciju i protiv "unitarne" BiH?

Zamisli gradi se autoput u BiH?
I to prvo onaj dio koji se spaja na hrvatsko primorje do Mostar. Budimo realni to je najlaksi dio puta i najbrze isplativ radi blizine Medjugorja, Pocitelja i Mostara.

Zamisli Hrvate preselili iz zapadnog dijela Mostara u istocni dio. Dok su Bosnjake preselili iz istocnog u zapadni dio grada.
Sta cemo sada?

Zamisli neko se sjetio kao onomad u Beogradu da napravi par zgrada sa stanovima za funkcionere nam dicne, jer su oni prijeratni na Kosevskom, manje-vise, privatizirani. I ako nisu, bit ce. Sjetio se neko da se pare ne moraju rasipati, nego fino kad ti je mandat, a ti familiju, pa svi u Sarajevo.

Postoji samo jedan problem. Ko ce se poslije vracati iz Sarajeva?

Zamisli Sarajevo cisto. Nema papirica, ljudi ujutru ne hracu i ne pljuju po ulicama. Ne bacaju prazne limenke iz auta, ne bacaju cikove iz auta, ostatke hrane. Zamisli kante su svuda i svi ih koriste u svrhe u koje su namijenjene.

Nije potrebno kupovati modne magazine, nije potrebno kupovati dnevne novine da bi vidjeli i procitali sta nosi i oblaci nas "jet-set". Rjesenje da bi ste upratili najnovije modne trendove u BiH je da okrenete na Federalnu televiziju.

Ono po cemu smo nekada prepoznavali TV Hayat, podignuto je na visi, federalni, nivo.

Pogledati vijesti, odnosno dio koji se odnosi na vremensku prognozu bi mogli nazvati sljokice, kokice i kola.
Bilo bi lijepo vidjeti najavu vremenske prognoze u kojoj djevojka koja je najavljena nema 2kg sminke, ima obucenu bluzu i sako i suknju i/ili hlace te bez previse pokreta jer nam je zemlja ionako malena i na plavom kljucu to izgleda malo neprecizno, jer je Bihac cesto pokazan u zoni Zagreba i Trebinje u zoni Herceg-Novog.

No, nije samo vremenska prognoza losa, losa je skoro svaka emisija u kojoj voditelj/ica uporno pokusava biti spontan/a. Postoji razlika izmedju profesionalno spontano i mahalaski spontano.

Bh. televizija je nazalost, zajedno sa svoja dva bratica FBiH i RS, najmanje BH odnosno najmanje televizija ljudi koji u njoj zive.

Stoga i ne cudi sto je vec nekoliko godina najkvalitetnija televizija koja svoj program emituje iz inostranstva.

A REALITY se zove: Hrvatska uvela vize Bosni i Hercegovini.

Rijetki stanovnici Bosne i Hercegovine koji putuju izvan granica iste, mogli su na pogranicnim prelazima prema Hrvatskoj primijetiti velike grupe ljudi kako izlaze iz sutobusa, bosanskohercegovackih tablica. Nesto slicno puno prije jos rjedji stanovnici Bosne i Hercegovini koji putuju prema Sloveniji, mogli su na granici izmedju Hrvatske i Slovenije takodjer primijetiti.

Na ulasku u Sloveniju ta je praksa ostala do dana danasnjeg. Na granici prema Hrvatskoj ce tek postati praksa. Navikavajmo se na izolaciju prvo prema zapadnom susjednu, zatim prema istocnom susjedu, jer smo i koji nismo glasali izglasali ove sto su na vlasti. Sto putuju. Ne autobusom, ne autom.

Welcome to REALITY!!

"Nas je bilo petero brace.
I tada je bilo silovanja, samo se nije, kao danas, pricalo naglas o njima.

Sjecam se preko puta nas zivjela je jedna lijepa zena.
Roditelji su spominjali da su.. za vrijeme rata.
Mi smo izbjegli u B. i vratili se poslije.

Nije lako bilo tada uspjeti, nisi mogao kao Musliman napredovati, gore su sjedjeli oni koji su nas protjerali.
Sada kao narodni heroji.
Da uspijes, morao si otici iz mjesta.

..

No sada su i ti nadrljali, njih su Hrvati dobro naprasili.

..
Sad je tamo sve pusto.
Svijet se ne vraca.
Il' je pobijen il' raseljen.


Nema ni gdje."