....Jedan trenutak

Citam desavanja oko knjizevne nagrade, nagrade nazvane po Mesi Selimovicu, covjeku cija se djela i dan-danas iznova i iznova mogu citati. I citam tako ta desavanja i razmisljam da li je uvijek iznova potrebno pljuvati na sve one koji ne misle kao organizator. Ok, nagradu je dobio jedan, zvani Miljenko Jergovic, drugi je nije dobio, zvani Andreas Nikolaidis. Drugi je to fino objasnio, bez pljuvanja, u svojom tekstu u novom broju Slobodne Bosne. Prvi se, naravno, zahvalio na nagradi i izbjegao svako svadjanje i pljuvanje, svjestan da nas je malo, izdignuvsi se iznad kospicarskog nivoa, no za pljuvanje se pobrinuo mladjahni M.B., koji je punoljetan te mu i ime mozemo navesti> Muharem Bazdulj.

Cemu i zasto? Ne moci napisati kritiku nekog djela, knjige, teksta, bez pljuvanja znak je izrazite slabosti iste osobe te pomanjkanje cinjenjica kojima bi se ista potkrijepila.

Jednako tako interesantno je pratiti sve ovo sto se od intervjua Dz. Latica Startu desava, od reakcije iz IZ do najnovijeg pisma Dz. L. Startu.

Da li su svi koji ne misle kao on, drugovi, pitanje je sada?
Postoji li svijet izvan svijeta koji egzistira u njegovoj glavi i glavama njegovih istomisljenika?

Razlicitost je bogastvo, posebno razlicita misljenja i ideje, koje se kod nas moraju tarabom sakriti, kako to covjek sa pocetka ovog posta fino napisa, i sve sto izviri treba gurnuti nazad.

Nazalost.