Image Hosted by ImageShack.us 20. Poglavlje - The most loneliest day in my life... - Blog.hr

The most loneliest day in my life...

nedjelja, 13.08.2006.

20. Poglavlje

..:Albert Einstein Gimnazija:..
Cure su sjedile na njihovom uobičajenom mjestu za vrijeme velikog odmora. Zabavljale su se, kada su primjetile da stariji učenici postavljaju plakate na zid škole. Plakate u vezi Noći vještica. Dana je ustala sa klupice i prošetala do plakata.
"Luuudi tulum, 31.10. Noć Vještica, početak u 20:00 h, obavezno se maskirati! Bit će to tulum pod maskama! Dođite i zabavite se!" pisalo je na plakatu. Cool! , pomisli Dana i odskakuće natrag do klupice.
-Tulum započinje u 20:00 h, kao što je ravnateljica rekla, ali nije rekla da je tulum pod maskama.
-Ajme! U što ću se maskirati?-uzvikne April.-Znam! Bit ću Catwoman.
-Catwoman? Pa jednostavno obuci nekakvu haljinu i reci da si nova princeza. Moderna princeza. Tako ću barem ja.-savjetuje joj Jennie.
-Ja mislim da ću biti...isto nekakva moderna princeza.-prihvati Dana Jennin prijedlog.
-I ja! Ali ja ću biti darkerica.-doda Sandy.
-Hej, sve ste mi ukrale ideju!-pobuni se Jennie.-Kako ću se ja onda istaknuti?
-Dođi kao dvorska luda.-našali se April.
-To se ne razlikje od moje sadašnje odjeće!-Jennie se našali na svoj račun. U tom trenu je zazvonilo za početak četvrtog sata.

..:Oakland park:..
Natalie i Robbie sjedili su na klupici u Oakland parku.
-Jesu li te prestali zezati zbog onog tvojeg pada?-upita ju Robbie i zagrli ju jednom rukom.
-Jesu. Danas je Mary pala sa stolice za vrijeme biologije, pa su se sada svi prebacili na nju.-zadovoljno odgovori Natalie. Robbie je prazno zurio ispred sebe.-Što ti je? Nekako si odsutan?
-Mah, ne brini se. Ništa ozbiljno.-Natalie se pridigne iz njegova zagrljaja.
-Ti mi dosta ozbiljno zvučiš. Što je bilo?
-Ovoga...možda ću se morati preseliti u New York.
-M-molim?! Zašto?
-Tata mi pregovara oko novog posla i ako ga dobije, svi se moramo preseliti.
-I po čemu to tebi nije ozbiljno?
-Pa ne hodamo dugo. Mislim da ćeš me brzo zaboraviti.
-Rob, varaš se. Ja tebe neću nikada zaboraviti, ali ako ti mene želiš zaboraviti, samo izvoli!-kaže Natalie na rubu plača i odjuri doma. Bravo Rob, sve moraš zeznuti!
-Ap? Natalie je. Možeš doći do Rock Caffea?-Natalie je nazvala April sa mobitela dok je trčala do kafića.
-Naravno. Bit ću tamo za pet minuta. Čuvaj se.

..:Rock Caffe:..
Natalie je već sjedila u omiljenom im kafiću i u rukama držala vruću šalicu biljnog čaja. Odjednom, dok je razmišljala o Robbieu, April se stvori ispred nje.
-Bok Nat! Što je bilo?-ona skine šal i jaknu te sjedne nasuprot nje.
-Robbie možda odlazi.-tužno odgovori Natalie.
-Gdje odlazi?
-U New York. Ako mu stari dobije posao. Što da radim Ap? Ja ne bih da on ode...Previše ga volim.
-Pa...kao prvo, on možda ode, a možda ostane. Šanse su fifty-fifty. Drugo, još si mlada, i imat ćeš još puno tipova. Treće...pa, trećeg nema, palo mi je samo tako na pamet.
-A što ako ode? On već razmišlja o tome kako će me zaboraviti.
-Ako ode...Ništa zato! Nastavit ćeš sa svojim životom kao da se ništa nije dogodilo.
-Sada predlažeš da ga zaboravim?
-Nat, nećeš valjda patiti i plakati zbog njega? Nije jedini dečko na svijetu. Ima još riba u moru.
-Ali ja bih baš tu ribu.
-Eh, kada bi svi mogli birati...Predlažem ti da razgovaraš sa njim. Neće te ubiti.
-Valjda...

- 22:10 - Tvoje Riječi (5) - Moje Riječi - O.o