*starshine*

28.03.2007., srijeda

ona prosipa se po hladnome tlu... njen odraz u keramičkim pločicama plače... a činilo se da zarast će napokon sve rane... ona gradila je kulu novu.. utočište tebi.. zajedno gledale smo kako rušiš je... okrećeš se i odlaziš... a ona ostaje u ledenom zagrljaju tvoje nekadašnje sjene.. zagušena korovom koji raste zaliven njenim suzama... dan je bio sunčan.. da.. dok nije ugašena i posljednja iskra duboko u njoj... kišne kapljice na ogledalu sjećanja bolnih... a sunce sja iza njenih umornih vijeđa.. čeka da ga netko probudi.. netko tko odnijet će je u naručju sigurnom, ovaj put u vječnost...

komentiraj(49)|| na papir|| #|| ^

25.03.2007., nedjelja

neka nova lica… preokreti.. ona rekla je da bit ćemo proljetni par…sunca mala..:) želim da ostvari joj se brzo želja daleka… možda i neka bliža… sanjat ćemo zajedno… neka nova svjetla gore.. gase se.. i pale opet… želim da plamen ostane… želim ga zagrliti… osjetiti njegovu toplinu… ali ne i izgorjeti… možda prebrzo dajem se sva u naručje novoj vatri.. a zaista ne želim da suze gase je opet… vrijeme će donijeti neke odluke… neke osobe odlaze tiho… i sve su dalje… blijede s kapljicama kiše… a od nje vidljiv je još samo sjaj srebrne suze na blijedome licu… žao mi je….

komentiraj(14)|| na papir|| #|| ^

15.03.2007., četvrtak

neka, tad nova lica postaše već fosili... neke sjene davne ne ispiru kiše.. išćeznu kadkad al ipak su tu... i čini se da ništa neće nadglasati naš smijeh.. beskrajna jeka... prijateljstvo ostaje, al rastopljeno je zajedništvo naših dana... prisutnost tvoga lika u pogledu na namreškanu morsku površinu obasjanu zlaćanom svjetlošću... tiho prolazi vrijeme kraj nas... lebdimo.. očarani savršenstvom nebeskog svoda nad nama... plovimo..plovimo... plovimo... ~°˘zanimljivo je kako pišući najčešće dođe do trenutka kad preplave me misli i stihovi izostanu... i kako potreban je tada zagrljaj topao... hvala osobama koje predstavljaju mi sunce... izvor svjetlosti i topline... kradem vrijeme od sna...˘°~

komentiraj(61)|| na papir|| #|| ^

12.03.2007., ponedjeljak

odvratna masa... gubila sam se..i bila tako bespomoćna... osjetila sam suzu u krajičku oka... i sa strahom željela samo otići... ipak i učiniti nešto... mrzila sam to što imaju moje tijelo... i ne, ne želim se pomiriti s time... ~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~°~ gledam te danas... kratko.. tiho... preplavljuje me želja da znam... i želim ti reći sve.. želim.... i zapitam se tad postoji li ponos.. bi li postojao da osjetim te opet..? neke je stvari potrebno riješiti sa samim sobom... odgovor je možda sasvim jasan.. ipak previše je ponosa da ga u potpunosti priznam sebi... a možda je vrijeme da prevlada bol koju ostavio si za sobom....

komentiraj(7)|| na papir|| #|| ^

07.03.2007., srijeda

ne, ne govori da ne živim sadašnjost… jer njen su sastavni dio snovi i uspomene… uživajući jučer živim danas… i sanjajući ljepši kraj živim ovaj trenutak.. s osmijehom… živim svakodnevnicu… sretna..okružena dragim ljudima… čekam leptira koji sletjet će baš na moju ruku… dopustiti da otkrijem svaku njegovu šaru… i neće otići nikad… nikad… i čekajući ga živim ljubav…drugačiju.. narančasta sunčeva zraka na zidu šarene sobe…

komentiraj(9)|| na papir|| #|| ^

04.03.2007., nedjelja

miris cappuccina... davni snovi... nerealni sasvim, ipak još su tu... daleka obala... muzika i daleke, daleke već obale građene od svakog nestalog trenutka... toaletna vodica tropskog mirisa... =) trnci... izblijedjela naša mjesta, prijatelji dragi... kao i iskre što rađale su se u našim očima... njegova toplina koja nije bila suvišna ni za vrućih ljetnih dana... sunčeve zrake što bile su jače od svake uvrede... danas prisutna je tupa bol u beznačajnom pogledu bez riječi... vijenac od tratinčica poklanjam ti, more, i uspomene, s nadom da vratit će ih opet neki val... hvala vam prijatelji sto neke su suze sretne... ˝the show must go on˝

komentiraj(10)|| na papir|| #|| ^

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.