Marketing
neka, tad nova lica postaše već fosili...
neke sjene davne ne ispiru kiše.. išćeznu kadkad al ipak su tu...
i čini se da ništa neće nadglasati naš smijeh..
beskrajna jeka...
prijateljstvo ostaje, al rastopljeno je zajedništvo naših dana...
prisutnost tvoga lika u pogledu na namreškanu morsku površinu obasjanu zlaćanom svjetlošću...
tiho prolazi vrijeme kraj nas...
lebdimo..
očarani savršenstvom nebeskog svoda nad nama...
plovimo..plovimo... plovimo...
~°˘zanimljivo je kako pišući najčešće dođe do trenutka kad preplave me misli i stihovi izostanu... i kako potreban je tada zagrljaj topao...
hvala osobama koje predstavljaju mi sunce... izvor svjetlosti i topline...
kradem vrijeme od sna...˘°~
Post je objavljen 15.03.2007. u 10:26 sati.