Marketing
ona prosipa se po hladnome tlu...
njen odraz u keramičkim pločicama plače...
a činilo se da zarast će napokon sve rane...
ona gradila je kulu novu..
utočište tebi..
zajedno gledale smo kako rušiš je...
okrećeš se i odlaziš...
a ona ostaje u ledenom zagrljaju tvoje nekadašnje sjene..
zagušena korovom koji raste zaliven njenim suzama...
dan je bio sunčan.. da..
dok nije ugašena i posljednja iskra duboko u njoj...
kišne kapljice na ogledalu sjećanja bolnih...
a sunce sja iza njenih umornih vijeđa..
čeka da ga netko probudi..
netko tko odnijet će je u naručju sigurnom, ovaj put u vječnost...
Post je objavljen 28.03.2007. u 23:06 sati.