my dark
nebo je noćas tako umorno
a i ja sam umorna od svojih pjesama
dok čekam nemoguće
netaknuta
svilenkastim trakom prolaznosti
niti mračnim slutnjama...
u daljini zavijaju psi
i pruge tuguju za odlazećim vlakovima
u mojoj kosi
prikriven
dah prve jeseni
stojim i tajim...dosljedna svojoj
nevolj(enost)i
vrti mi se u glavi
dok se naginjem preko ruba
nesigurna
i gledam
na stakleni svijet snova
sve tako čisto i sveto
znam da se nikada nisam uklapala
nikada me neće povući za sobom
da zajedno pregazimo zlatne poljane
u jednom zlatnom ljetnom zalasku
ne, neće
neće saznati kakve su mi sada oči
(ponori izgubljenog sjaja)
samo da još pepelom pospem svoju kosu
nisam bila dostojna dostojnog kraja
06.08.2006. u 18:00 |
19 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
kolovoz, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana