anything(for you)
jedna od onih noći
kada bježim pred zidovima
koji svi vrište tvoje ime
noć pretvaranja i razaranja
zar bih mogla voljeti
poslije tebe?
kamo da odložim svoj strah?
ja te volim
i ja se svlačim
lišena otpora i stida
gledaj me!
zar si stvarno mislio
da je tako jednostavno
da sam tek
drska
umišljena
razmažena
naviknuta dobivati štogod poželim?
gledaj me!
zaviri u moju ranjivost
okusi moju povrijeđenost
do srži
do kraja
ne trebam tvoje suosjećanje:
tek mi priznaj
dostojnost ove moje borbe
koja me iscrpljuje već jako dugo
okani se predrasuda i zajedljivosti
dopusti si da me vidiš
onakvom kakva jesam
ti koji značiš razliku
između života i smrti
nemoj me više nikada
svesti na
T I J E L O
znao si, i znaš:
zar bih mogla voljeti ikoga
osim tebe?
gledaj me!
ako u meni NOĆAS
ne prepoznaš kraj
svojih traganja
nikada i nećeš
Ti Koji Znaš
samo reci riječ
i ozdravit će duša moja
29.07.2006. u 01:32 |
7 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
srpanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana