before i come undone
u sumrak
moje prste i
bose noge
sputa neka
nedefinirana bol
teška kao olovo
zarobljena zagrljajem
nestvarne stvarnosti
i zamišljena
čekam
da te neke nove zvjezdane kiše
dovedu natrag
nepromijenjenog
pod moje prozore
vrijeme nam istječe
čuješ li?
u krhkosti Noći
otkrivam vlastitu krhkost
i skidam krinku
bojažljivo
kako bih ispod naslaga
protraćenog vremena
barem načas
u odrazu vode
ugledala vlastito lice
natopljeno tugom
ovakvu me još nisi vidio
i sve što sam u tebi voljela
noćas će se utopiti u rijeci
tonuti
potonuti
utonuti
noć je tako topla i mirisna
zvijezde plutaju
srebrnastom površinom Drave
raspuštam kosu i prolazim kroz nju prstima...
moja je kosa lelujanje zlatnog žita u poljima
duga, meka i sjajna
sišla sam bezbrojnim kamenim stepenicama
k rijeci
iza mene blista grad
moje su oči mekoća Noći
narančasta svjetlost
prelama se u mojim suzama
Omnia vincit amor?
zaboravi
to je tako lako
rekao si
zato ogrnuta crnilom ove čudne
mukle Noći
ponavljam
beskonačnim cestama
slučajnim prolaznicima
kasnim noćnim vlakovima
Zbogom
Zbogom
samo se ponavljam
samo da zaboravim...
da sam te jednom voljela
DRUGAČIJEG
i da te još uvijek tako
beznadno isto
bezrazložno bolno
VOLIM
VOLIM
samo da zaboravim
ovaj neprekinut tok tišine
ovaj svakodnevni umor
od NIŠTAVILA...
samo da ne razmišljam o tebi
i o svemu što je MOGLO biti
ali nikada nije;
samo da si ne priznam
da nikada neću saznati
ZAŠTO
ZAŠTO
kako živjeti ovaj život
kad si bio moja inspiracija
kad si bio moja opsesija
kad si bio moje praštanje
(i jedno bolno, najbolnije - opraštanje?)?
samo da prebolim...
to što
NIKAD
NIKAD
više
čak ni potajice
u vrevi gradskih ulica
nećemo
ispreplesti prste
