u sumrak
moje prste i
bose noge
sputa neka
nedefinirana bol
teška kao olovo
zarobljena zagrljajem
nestvarne stvarnosti
i zamišljena
čekam
da te neke nove zvjezdane kiše
dovedu natrag
nepromijenjenog
pod moje prozore
vrijeme nam istječe
čuješ li?
u krhkosti Noći
otkrivam vlastitu krhkost
i skidam krinku
bojažljivo
kako bih ispod naslaga
protraćenog vremena
barem načas
u odrazu vode
ugledala vlastito lice
natopljeno tugom
ovakvu me još nisi vidio
i sve što sam u tebi voljela
noćas će se utopiti u rijeci
tonuti
potonuti
utonuti
noć je tako topla i mirisna
zvijezde plutaju
srebrnastom površinom Drave
raspuštam kosu i prolazim kroz nju prstima...
moja je kosa lelujanje zlatnog žita u poljima
duga, meka i sjajna
sišla sam bezbrojnim kamenim stepenicama
k rijeci
iza mene blista grad
moje su oči mekoća Noći
narančasta svjetlost
prelama se u mojim suzama
Post je objavljen 22.04.2006. u 20:55 sati.