before i come undone
u sumrak
moje prste i
bose noge
sputa neka
nedefinirana bol
teška kao olovo
zarobljena zagrljajem
nestvarne stvarnosti
i zamišljena
čekam
da te neke nove zvjezdane kiše
dovedu natrag
nepromijenjenog
pod moje prozore
vrijeme nam istječe
čuješ li?
u krhkosti Noći
otkrivam vlastitu krhkost
i skidam krinku
bojažljivo
kako bih ispod naslaga
protraćenog vremena
barem načas
u odrazu vode
ugledala vlastito lice
natopljeno tugom
ovakvu me još nisi vidio
i sve što sam u tebi voljela
noćas će se utopiti u rijeci
tonuti
potonuti
utonuti
noć je tako topla i mirisna
zvijezde plutaju
srebrnastom površinom Drave
raspuštam kosu i prolazim kroz nju prstima...
moja je kosa lelujanje zlatnog žita u poljima
duga, meka i sjajna
sišla sam bezbrojnim kamenim stepenicama
k rijeci
iza mene blista grad
moje su oči mekoća Noći
narančasta svjetlost
prelama se u mojim suzama
22.04.2006. u 20:55 |
9 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
travanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana