i live through you - you look through me
ovo je tako teško
pretvaranje i pretvaranje
beskonačno pretvaranje
da mi više ne značiš
ništa
i sve je tako blijedo
i sve je tako pusto:
pomisao da te nikad
neću imati
izaziva u meni
gotovo fizičku bol
nebo je tamno
moje oči su tamne
sjene su se šćućurile
u kutovima sobe
nebo, sjene i ja
na rubu plača
kiše ne ispiru suze
tek bešumno klize staklom...
ne shvaćaš li
da mi vrijeme
ne predstavlja baš ništa?
bio si tu - iznutra
tu ćeš i ostati
dok bude vremena
(bojim se samo da to
nećeš saznati)
sve će proći
i kiše i snjegovi i oblaci
ali, ti ne, ti ćeš (pre)ostati
konačni dio ogromnog mozaika
točka na 'i'...
zašto me ne voliš?
zašto ti nisam dovoljna?
nemam ti više što ponuditi:
dala sam ti sve
-tijelo, dušu, stihove
zauzvrat sam dobila nedokučive
poglede
možda me i voliš, da...
ali bojim se da to neću saznati
ovom me šutnjom živu pokapaš
pristižu nove kiše
a nema nikoga
da me zagrli
i šapne mi
da će
sve
biti
u
redu...
31.01.2006. u 23:28 |
6 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
siječanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana