anywhere but here
i noćas umire
jedan dio mene
izaći ću na balkon
zapaliti cigaretu
umorna od predvidljivosti
od besmislenih ratova
od uspinjanja, padanja
od nadanja i nenadanja...
kako ironično
-baš uvijek bude po tvom
baš uvijek JA gubim
i ponos i svako dostojanstvo
komadić po komadić
sebe...
kako ironično
rekao si mi da nisam
samo lijepa
i da su moje prednosti negdje drugdje
a gdje? Pokazat ću ti ih:
zgažene i krvave
leže
u prašini pored ceste
igraš se Boga (zar ne?)
pališ mi i gasiš zvijezde
-čemu ta kemijski izluđujuća blizina
ako ćeš se ponovno povući
i uništiti
svaku klicu i
slutnju
i mogućnost?
I OPET NEĆEMO BITI.
zašto onda uporno
remetiš moju krhku
tek uspostavljenu
ravnotežu?
zašto letimično,
površinski
otapaš
snijeg
moje vječne Zime?
ZNAM da negdje postoji odgovor
ZNAM da ispod trepavica kriješ istinu
nešto u tebi neodoljivo podsjeća na Sumrak
(kad se u krvi umirućeg sunca kupaju prve sjene)
nešto u svakoj noći me neodoljivo podsjeća na tebe
na tvoje slabosti
na tvoje predrasude
dokle ovako?
koliko ćeš me dugo
još progoniti
svojim tamnim očima
svojim nježnim prstima
svojom ludom kreativnošću
svojom živim, tekućim
ironičnim
intelektom?
znaš...
jednostavno ne mogu više
osjećam da bih najradije otišla
vrisnut ću i rastjerati crne vrane
olovnim nebom:
O D L U Č I S E . . .!
ovo više nema smisla
daljina me vuče naprijed
osjećam se praznom
za ovo više nemam snage
bila bih... SVE
...samo ovdje ne.
