moj novi početak naš je kraj
dugo sam živjela i disala
isključivo noću
dugo sam na usnama
zadržavala
pitanje
možda ga jednom ipak odlučim povjeriti na čuvanje
tišini
jesam li ustvari postojala
ili sam se ostvarivala jedino
u tebi?
možda sam ipak sve samo sanjala
možda se zato sada osjećam prevareno
ovo je neki posve drugačiji svemir
ovdje vrijede neki drugi zakoni
ovo je neka posve drugačija osoba
što me promatra sa svoje strane ogledala
neka sasvim druga
mada s njom dijelim ime, lice
i oči
obje znamo za moju tajnu
ona je prema tebi tako ravnodušna
za nju si isto što i prašina
ona se ne boji tvojih pogleda
ja šutim
šutnjom ljudi priznaju(zar ne?)
ali, ti me nećeš raskrinkati
nećeš pročitati ono što prikrivam
između redaka
ni ovaj put
možda sam te ipak samo sanjala?
možda se zato sada osjećam nestvarno
ovo je neka posve drugačija soba
gdje je svaka stvar na svome mjestu
i gle!
kroz žaluzine se provlače zrake
svjetlost pleše u sjenama
ovo vani je sunce
na suncu sjene postaju vidljive
a i moje tijelo tako neodoljivo podsjeća na sjenu
stvarnija je ona druga
s druge strane ogledala
ja se već gubim u sjenama
kao zasjenjena sjena
sjena sjene
