whisper
noćas šapuću čak i snovi:
tiho, tiho, da se nitko ne probudi
osluškujem šapat sjena na zidovima
i vatre u kaminu
što to šapuću?
šapuću li meni?
nečiji su tragovi ostali
utisnuti u snijegu
taj je netko otišao
daleko, daleko
prema sjeveru
krupnim, snažnim koracima
bez osvrtanja unatrag
mislim da sam ga voljela,
mislim da ga možda još uvijek volim...
(i možda ću ga nastaviti voljeti...šapuće neki
glasić u mojoj glavi)
o, da, nekad sam ga poznavala
(ili sam barem mislila da ga poznajem)
i zbog njega sam bila spremna
svući ovu kožu
postati druga
bilo koja
o, da, nekad sam ga imala
(ili sam barem mislila da ga imam)
i dopuštala mu da me dotiče
nježnim prstima
po vreloj koži
bilo kako
bilo kada
ali, sad je on otišao
i više nema povratka
sad sam ga svjesno izgubila
i ovaj košmar u mojoj glavi
je samo moj
jesam li pogriješila?...
što to šapuću sjene, slutnje i snovi?
ne znam
ne mogu ni naslutiti
znam samo da je svaka smrt
tek novo rođenje
i da će vrijeme poslati nove snjegove
na pragove
na njegove tragove
31.12.2005. u 18:09 |
7 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
prosinac, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana