noćas šapuću čak i snovi:
tiho, tiho, da se nitko ne probudi
osluškujem šapat sjena na zidovima
i vatre u kaminu
što to šapuću?
šapuću li meni?
nečiji su tragovi ostali
utisnuti u snijegu
taj je netko otišao
daleko, daleko
prema sjeveru
krupnim, snažnim koracima
bez osvrtanja unatrag
mislim da sam ga voljela,
mislim da ga možda još uvijek volim...
(i možda ću ga nastaviti voljeti...šapuće neki
glasić u mojoj glavi)
o, da, nekad sam ga poznavala
(ili sam barem mislila da ga poznajem)
i zbog njega sam bila spremna
svući ovu kožu
postati druga
bilo koja
o, da, nekad sam ga imala
(ili sam barem mislila da ga imam)
i dopuštala mu da me dotiče
nježnim prstima
po vreloj koži
bilo kako
bilo kada
ali, sad je on otišao
i više nema povratka
sad sam ga svjesno izgubila
i ovaj košmar u mojoj glavi
je samo moj
jesam li pogriješila?...
što to šapuću sjene, slutnje i snovi?
ne znam
ne mogu ni naslutiti
znam samo da je svaka smrt
tek novo rođenje
i da će vrijeme poslati nove snjegove
na pragove
na njegove tragove
Post je objavljen 31.12.2005. u 18:09 sati.