isn't sth missing
zagrljaj samoće
osjećam je intenzivnije
no ikad prije
sve do kosti
noćas ću izgubiti svoj život
noćas ću konačno izgubiti tebe
sve je to samo splet okolnosti, reći ćeš
mogli smo, ali
ionako
ne bi funkcioniralo
čemu uopće
pokušavati
lijepa sam, a ona nije
nevažno
ona je ona
nije toliko ekscentrična
zamršena
lijepa...
ja sam samo lutka
bez mozga
(nisi prepoznao dušu Anđela
zalutalog u Mraku)
ja sam samo lijepa,
čemu na mene trošiti riječi?
ljepota je dosadna
ti si previše maštovit
da bi pao na takvu banalnost
trebaš izazov
ja sam ti odmah ponudila srce na dlanu
ja sam ti dopustila da ga jednostavno zgaziš
gledala sam, šutke, kako prolijevaš moju krv
suspregnula sam vrisak
sad je prekasno za uvođenje
novih pravila
ne znaš za moje stihove
ništa ti ne znaš!
nastavi, samo daj
više te ne sprečavam
navikao si na moju blizinu
po prvi puta ćeš spoznati prazninu
okusiti gorčinu
osvrnut ćeš se
a ja više neću biti tu
kako će tvoj ego
preživjeti sraz sa stvarnošću?
21.12.2005. u 23:39 |
1 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
prosinac, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana