zagrljaj samoće
osjećam je intenzivnije
no ikad prije
sve do kosti
noćas ću izgubiti svoj život
noćas ću konačno izgubiti tebe
sve je to samo splet okolnosti, reći ćeš
mogli smo, ali
ionako
ne bi funkcioniralo
čemu uopće
pokušavati
lijepa sam, a ona nije
nevažno
ona je ona
nije toliko ekscentrična
zamršena
lijepa...
ja sam samo lutka
bez mozga
(nisi prepoznao dušu Anđela
zalutalog u Mraku)
ja sam samo lijepa,
čemu na mene trošiti riječi?
ljepota je dosadna
ti si previše maštovit
da bi pao na takvu banalnost
trebaš izazov
ja sam ti odmah ponudila srce na dlanu
ja sam ti dopustila da ga jednostavno zgaziš
gledala sam, šutke, kako prolijevaš moju krv
suspregnula sam vrisak
sad je prekasno za uvođenje
novih pravila
ne znaš za moje stihove
ništa ti ne znaš!
nastavi, samo daj
više te ne sprečavam
navikao si na moju blizinu
po prvi puta ćeš spoznati prazninu
okusiti gorčinu
osvrnut ćeš se
a ja više neću biti tu
kako će tvoj ego
preživjeti sraz sa stvarnošću?
Post je objavljen 21.12.2005. u 23:39 sati.